Objavljeno

Filmska produkcija i žene u sjeni

Dan uoči otvaranja 56. Filmskog festivala u Puli, 17. srpnja, održan je drugi po redu okrugli stol na temu “Vidljivost žena u hrvatskoj kinematografiji”.

Ovaj je okrugli stol drugu godinu za redom organizirao Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH i istoimeno Povjerenstvo grada Pule.

Stereotipe ne trpe samo žene, već svi Drugačiji

Jedno od zanimljivi pitanja postavljenih tijekom ovog okruglog stola, a u okviru teme o vidljivosti žena,  jeste: Lomi li film našu stvarnost ili se naša stvarnost prelama kroz film? Jedno i drugo, i oboje još uvijek pretežito na ideologijski način, glasi općeprihvaćeni odgovor. Jedna od najmoćnijih simboličkih produkcija – ona filmska, pod najvećim je utjecajem institucija i njihovih ideologija, prožetih patrijarhalnim vrijednostima, čiji je rezultat potpuno stereotipiziranje žena u filmu (ali i Drugih, manjina, marginalaca, drugačijih – reći će Rada Borić). Način pak na koji se prikazuju žene je već toliko nepodnošljiv, on je pravi pokazatelj stanja hrvatskog filma danas.

Filmska kritičarka Diana Nenadić svojom je oštrom i detaljističkom analizom položaja žene u filmu i cjelokupnom kontekstu vezanom za filmsku produkciju, iznijela najveći dio  tematike okruglog stola, postavivši okvire i glavne probleme same rasprave.

Rekli ste da ni druge kulture i kinematografije nisu slobodne od stavljanja žene u stereotipe, u objekte u filmu, ali da je situacija u Hrvatskoj još i gora?

Da, stereotipi su uvijek isti. Mi pak ne raspravljamo o ženama, o tome kako se na njih sve to odražava, već smo opterećeni drugim pitanjima, npr. kako se neki sadržaj odražava na nacionalno i sl. Ja bih iskoristila ovu priliku da ukažem na izuzetno loš socijalni utjecaj tih stereotipa.

Mladi se na primjer smiju takvim stvarima jer su one predstavljene smiješnima, ali ih na taj način u biti prihvaćaju, unose u svoje mentalne strukture, u svoje živote. Ovo je svakako stvar za jednu dublju analizu, ovdje želim samo ukazati na to koliko stereotipi u filmu kao jednom od najutjecajnijih medija u društvu, mogu biti opasni.

Žene kao autorice u filmskoj produkciji marginalizirane su i ne mogu dati odgovore na ovakve teške izazove. Pri tome treba razlikovati filmsku industriju od autorskog filmskog opusa. Ovdje su ženama priskočile u pomoć nove tehnologije, tako da u području kratkog filma, dokumentarnog umjetničkog filma, imamo  već dominaciju žena – autorica, i to je već jedan kulturni preokret koji je važan i obećavajući.

Redateljica i film u potrazi za potporom

Takvom je na ovom okruglom stolu, ukratko naravno, skicirana situacija u filmskoj produkciji. A kakva je ona za žene- filmske akterke u životu?

O tome govore recentne biografije naših redateljica, od kojih  životna priča Biljane Čakić Veselič, redaljice filma Zagorka nosi svu težinu dvostruke priče – paradoksom samog našeg društva ova redateljica živi iste slike, iste situacije koje je u svoje vrijeme živjela Zagorka Jurić – ruganje, ismijavanje, vrijeđanje, ignoriranje, odbijanje… te obijanje pragova da se iskamče sredstva za rad. Istovremeno, nagrade za svaki urađeni projekt, koje pak u slijedećem krugu ne nailaze niti na valoriziranje niti na uvažavanje kod nadležnih institucija. Čudno i nevjerojatno!

Ništa se u tom smislu nije promijenilo od prošle godine (a izgleda da uskoro i neće), kada je svoje iskustvo ovako iskreno iznosila na prošlogodišnjoj diskusiji. Njen novi projekt – film Prevoditeljica, stoji bez sredstava pred zatvorenim vratima naših institucija.

Slavica Fibrec, jedna od sudionica okruglog stola dala je na kraju rasprave prijedlog da se pokrene manifestacija “Dani ženskog filma”. Čemu ovaj prijedlog, što bi se moglo očekivati od takve jedne manifestacije?

Takva bi jedna revija filmova, autorskih radova, predstavljanja autorica, diskusija itd. trebala doprinijeti afirmaciji žena u filmskoj produkciji, pokrenuti s mrtve točke ovu temu. Hvale vrijedan okrugli stol o vidljivosti žena u hrvatskoj kinematografiji događa se, kao prvo, jednom godišnje, a kao drugo, on obuhvaća uglavnom samo dimenziju rodne ravnopravnosti, i to s osloncem na zakonske norme. Naravno da temu treba produbiti i proširiti u korist redateljica (i samog društva kojem nedostaje ovaj pristup) jer se radi o jednoj od najvažnijih simboličkih produkcija danas, sa najvećim utjecajem, gdje žene, stavljanjem u tradicionalne stereotipe, najviše gube.

Glumac i filmski djelatnik Igor Galo koji već decenijama radi na promoviranju filmske umjetnosti potvrđuje ovu lošu sliku o hrvatskom filmu, uz još neke važne argumente, na temu položaja žena u filmskoj industriji:

Ni u Jugi nije bilo dobro, a sada je još gore. Ukratko, to su loše uloge, scenariji su isto nikakvi, produkcijski tretman glumica i redateljica nikakav… Po meni, naopako je zagovarati samo zastupljenost žena u filmskoj produkciji…

Film najvažniji vid simboličke produkcije Ali ovdje se zapravo radi o pravu na zastupljenost u toj produkciji. U čemu bi onda bio taj ravnopravni pristup filmskoj produkciji za žene? Na ovom okruglom stolu najviše prigovora čulo se na račun raspodjele sredstava za autorske projekte? …Da su žene tu oštećene.

To je generalno pitanje morala, etike… Naravno, da smo tu na kliskom terenu, jer nemamo  jasno postavljene, stručne i dobre kriterije. Naravno da pad kriterija u jednoj oblasti, pa i u filmskoj produkciji, još više pogoršava položaj žena u njoj. S druge strane, ne možemo imati dvostruke kriterije, neke kriterije za žene, kako bi se stanje promijenilo.  Tu se opet radi o kriterijima po kojima se dijele sredstva za financiranje filmske produkcije. Taj način je ukratko rečeno uvreda i licemjerje države prema autorima.

Sredstva se raspodjele uglavnom linearno (otprilike jednako za sve izabrane projekte), a ta su sredstva nedovoljna za uraditi  film. Ima tu apsurdnih primjera, kad ta sredstva stoje blokirana, autor ne može krenuti u realizaciju jer nema ostali dio financija i sl. Dakle, taj problem žena u kinematografiji kod nas  trebalo bi sagledavati u ovom ukupnom kontekstu, mijenjati ukupan kontekst, jer on naprosto negativno utječe na njihov položaj.

Na okruglom stolu predstavljena je i publikacija Vidljivost žena u hrvatskoj kinematografiji. Publikacija je rezultat prošlogodišnjeg okruglog stola koji je održan u Puli, a sastoji se od statistika prisutnosti autorica u domaćoj filmskoj produkciji, transkripta izlaganja svih sudionika i sudionica okruglog stola, kao i konkretnih zaključaka koji su na njemu doneseni.

Publikaciju je u PDF formatu dostupna ovdje.

Tekst je preuzet s Cunterview.net-a.


Povezano