Počelo je to 2011. godine, kada je tijekom pet kolovoških dana i noći u bivšoj šibenskoj vojarni Bribirskih knezova održan prvi glazbeni i ekološki festival Terraneo.
Terraneo je tada okupio oko 35.000 ljudi, cijeli grad publike koja je uživala u glazbenim i drugim programima festivala organiziranom na rubu grada – dovoljno daleko da festivalska zbivanja nisu ometala ritam njegovih stanovnika, a opet dovoljno blizu da su svi koji su to željeli, mogli osjetiti duh njegove prošlosti u povijesnoj jezgri zbijenoj podno uzvisine na kojoj se koči utvrda sv. Mihovila.
Nakon prvog Terranea počelo se sve češće čuti - Šibenik se budi!
Na valu popularnosti tog festivala, osmišljena je promocija Šibenika kao turističke destinacije u kampanji „Šibenik – grad festivala”. Doista, festivala u Šibeniku ne manjka. O raznolikosti šibenskih festivala svjedoči FALIŠ, festival alternative i ljevice koji upravo traje u Šibeniku.
„Da Šibenik ima prikladne zatvorene prostore za organizaciju ovakvog festivala FALIŠ bi se događao u listopadu ili studenom“, ističe direktor tog festivala, književnik i novinar Emir Imamović Pirke objašnjavajući da FALIŠ ne želi biti dio ljetnog šušura.
Festival alternative i ljevice šibenska publika je prihvatila odlično, iako je festival pokrenut bez ambicije da privuče veći broj ljudi. Organizatori/ce su za prvo predavanje, koje je inače održano u istom terminu kada i nogometna utakmica reprezentacija Hrvatske i Srbije, pripremili 50 stolaca. Na FALIŠ, te noći došlo je 120 ljudi. Predavanje Terese Forcades, časne sestre i antikapitalističke aktivistkinje u drugoj godini FALIŠA, pak, privuklo je nekoliko stotina ljudi. Publika pohodi FALIŠ u namjeri da čuje neke ideje, ali i da bude aktivan sudionik. Predavanja, tribine i predstavljanja knjiga se prate pozorno i strpljivo, u očekivanju trenutka kada će se mikrofon okrenuti prema gledalištu.
„Ljudi u bilo kojoj sredini trebaju poticaj da o tome što ih muči počnu razgovarati. Ipak, Šibenik je specifičan, jer je riječ o jako tolerantnom gradu. Ovdje ljudi ne dođu da bi se svađali, a prilično sam siguran da u nekim drugim dalmatinskim gradovima ne bi bilo tako“, naglašava Pirke, podsjećajući da je Šibenik i 90-tih bio iznimka kad je riječ o odnosu prema lokalnim Srbima.
Organizatorima/cama FALIŠ-a u prvoj godini njegova održavanja nije bilo važno da dobiju političku potporu, jer je te godine na lokalnim izborima u Šibeniku vlast od SDP-a, preuzeo HDZ i nisu htjeli da se stekne dojam kako se festival ljevice u Šibeniku organizira zbog promjene vlasti.
Financijsku potporu dobivaju iz gradskog proračuna, od Turističke zajednice i Ministarstva kulture. Podršku lokalne zajednice ima i šibenski OFF blues i jazz festival, koji se u Šibeniku održava od 2007. godine. Riječ o festivalu čije se glazbeno opredjeljenje ne uklapa u paradigmu ljetne zabave na Jadranu, no razigrani jazz i jecajući blues uklopili su se savršeno u skučene kamene ulice Šibenika, a organizatori OFF-a ostali su ustrajni u namjeri da Šibenčane nenavikle na takav zvuk upoznaju s nekima od najznačajnijh imena svjetske i hrvatske jazz i blues scene.
„Podršku lokalne zajednice uspjeli smo opravdati našim trudom. Što se tiče posjetitelja njihov se broj ne mijenja značajno, ali ta publika je vrlo raznolika, od srednje i starije generacije, ljudi koji vole tu vrstu glazbe, do mladih kod kojih uspijemo pobuditi zanimanje”, kaže direktor OFF-a Vojislav Marković.
Vojislav Marković, samo je jedan od šibenskih entuzijasta koji bez obzira na nepovoljne okolnosti financijske nesigurnosti, ne želi odustati od zamisli u kojoj nema mjesta za nekvalitetne sadržaje. Uvijek se sve svodi na ljude bez obzira u kakvom oni okviru djeluju.
Jedan od takvih ljudi bio je pokojni Milivoj Zenić, dugogodišnji ravnatelj gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” u Šibeniku. Izborivši se da ta ustanova dobije prostor na glavnom gradskom trgu u preuređenom bivšem Domu JNA, on je zapalio luč koja će dugo svijetliti. Knjižnica preseljenjem u zgradu koja se naslanja na srednjovjekovne gradske zidine nije dobila samo novi velebni prostor, već i priliku da postane jedno od vitalnih mjesta društvenog i kulturnog života Šibenika.
„Knjižnica je od samog početka prerasla osnovnu djelatnost, ona je urbano srce, dnevni boravak i kulturni centar grada. No, ne bi bilo dobro stati na tome, postoje mogućnosti iskorištavanja vanjskih prostora knjižnice koji bi omogućili dodatno proširenje sadržaja“, kaže to Zdenka Bilušić, predsjednica kulturnog vijeća Šibenika, voditeljica Centra za vizualnu kulturu djece i mladih pri šibenskoj knjižnici i dugogodišnja urednica radioničkog programa Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku.
Govoreći o tome kako se Šibenik u kulturnom smislu budi Zdenka Bilušić osvrnula se i na njegovu blisku prošlost kao grada s razvijenom industrijom.
„Konačno smo otklonili dimne zavjese i grad je zasjao. Na području kulturnog turizma se dosta radi, sve je više i konzumenata kulture. Puno je toga i stihijski, ali činjenica je da se mnogo stvari napravilo. Gradski muzej je dobio novi postav, obnovljena je jedna šibenska tvrđava, radi se i na drugim projektima. No, kultura mora imati jako gospodarstvo da bi se mogla razvijati. Uostalom tako je počeo je najstariji šibenski festival - Međunarodni dječji festival“, kaže Zdenka Bilušić objašnjavajući kako je festival stvaran kada je u Šibeniku bilo novca.
Ona žali zbog gašenja Terranea, smatrajući kako bi Šibenik svoju kulturnu ponudu trebao razvijati na ideji Međunarodnog dječjeg festivala, iz kojeg bi se trebali razvijati festivali za mlade, kakav je bio Terraneo. Festivalizacija sama po sebi je u redu, ali Međunarodni dječji festival je ono što razlikuje Šibenik od drugih, zaključuje Bilušić.
Ljetna pozornica na tvrđavi svetog Mihovila u Šibeniku, kojom upravlja Muzej grada Šibenika, u samo 14 mjeseci od njenog otvaranja postala je ključno mjesto događanja na otvorenom. Deboto festival, Terraneo summer breake, Šibenski plesni festival, Okusi Mediteran, Motovun film festival, Međunarodni dječji festival i SuperUho su festivali partneri tvrđave. Samo u ovoj sezoni tvrđava je samostalno priredila ili ugostila 26 različitih kulturnih i umjetničkih događanja koje je pohodilo 19.000 posjetitelja.
„Tijekom dnevnog radnog vremena tvrđave najveći broj posjetitelja su stranci. Međutim, mi želimo da tvrđava kao kulturna i turistička atrakcija zadrži snažnu vezu s gradom. Zato smo osnovali klub prijatelja tvrđave koji ima 600 članova i za koje su mnogi sadržaji besplatni. Primjerice, umjetnički program strana B koji se održava ispod tribina gledališta Ljetne pozornice“, kaže Gorana Barišić Bačelić, voditeljica tvrđave svetog Mihovila.
Razmišlja se, dodaje ona, da se prostor ispod tribina zaštiti, kako bi se dobila mogućnost da se sezona događanja produži.
Da Šibenik ne pruža baš mnogo mladima reći će i Zvonimira Bralić iz Šibenske udruge mladih.
„Mlade se često optužuje da su lijeni i da ih ne zanima službena kultura. No, to je zbog toga što oni žele nešto više. Priliku da sami istražuju“, ističe Bralić. Šibenska udruga mladih s još nekoliko drugih udruga od Grada Šibenika dobila je ove godine na korištenje Narančastu zgradu u kojoj su napokon dobili prostor u kojemu mogu razvijati svoje ideje i surađivati. Zvonimira Bralić naglasit će kako se nitko ne može požaliti na programe koji se nude mladima u ljetnom razdoblju, no kako je izbor sadržaja za mlade zimi sužen na rijetke glazbene događaje u kafićima i klubovima poput Azimuta.
Klub Azimut djeluje u preuređenom prostoru cisterne, bunara s kojeg se napajao grad u srednjem vijeku, a njegova ljetna terasa - Green stage bila je smještena je na pješačkoj i zelenoj površini podno katedrale svetog Jakova. Zimi Azimut organizira različite programe, koncerte, nastupe DJ-a, kvizove, a otvoreni su za predavanja i druga društvena okupljanja. U sezoni 2014. godine njegova ljetna pozornica gotovo svake večeri bila je mjesto susreta mladih ljudi iz Šibenika, ali i brojnih turista. Glazbeni programi vikendom su privlačili po nekoliko stotina ljudi koji bi zauzeli stepenice uz katedralu i zelene površine podno nje.
Sve je to zasmetalo šibenskom biskupu Anti Ivasu koji je s propovjedanonice zavapio protiv 'zaglušujuće i izluđujuće buke zbog koje sve više ljudi ne mogu živjeti u svojim kućama niti moliti u svojim crkvama'. Pobunili su se i okolni stanari peticijom tražeći noćni mir. Ispostavilo se da Azimut nema potrebne dozvole za koncerte na otvorenom, za što nisu odgovorni samo vlasnici nego i gradska uprava. Ljetnu pozornicu ove su godine zamijenili šareni štandovi, koji ne stvaraju buku, ali stvaraju vašarski ugođaj, za koji će mnogi reći da je neprimjeren katedrali svetog Jakova, spomeniku s UNESCO-ve liste svjetske baštine.
