Objavljeno

Bob the Drag Queen u raljama milenijalizma

Redom su na pod padale vilice hrvatskih pedera i lezbi kad je obznanjeno da u Zagrebu gostuje jedna od najpoznatijih drag kraljica modernog doba – Bob the Drag Queen. Pobjednica je to osme sezone planetarno popularne emisije natjecateljskog karaktera RuPaul’s Drag Race, svojevrsna live naratorica Madonnine Celebration turneje te stand-up komičarka koja je u svoju turneju This Is Wild! uključila i Zagreb. Kad sam saznala da će se Bobov gig održati u Kinu SC, slatko sam se nasmijala zbog oksimorona imanja drag kraljice u prostoru Studentskog centra koji je već toliko ukorijenjeno poznat kao HDZ-ova utvrda da naprosto nemam što više nadodati. Ali, eh, para za rentu je para za rentu! Ulaznice su se rasprodale u jednom danu te se dodao još jedan termin, raniji, ali i te su ulaznice vrlo brzo planule. Kvir RH – unite! 

Tog neobično toplog siječanjskog dana šarena svita ofarbanih kosa, lokalnih drag kraljica, ormaruša, studenata i studentica Filozofskog, komentatora i komentatorica alternativne scene uputila se prema Savskoj 25 i stvorila zmijurinu od reda. Brzo smo se kretali usprkos zaštitarima koji u par slučajeva nisu bili sigurni u rod osobe koja je na redu i trebaju li je oni pregledati ili je šalju zaštitarki na “pretres”. Večer bez incidenata sa zaštitarima – najdraža večer! 

Dvadeset dva su sata, željni smo smijeha i daška američkog draga, uzbuđenje raste i publika eksplodira čim se začuje RuPaulov hit Sissy That Walk. Uzbuđenje se pinkicu rasplinulo jer pjesma bome traje, a gostujuća drag kraljica Annie Rection izašla je tek na kraju pjesme. Unatoč tome, dobila je gromoglasan pljesak i srdačan doček hrvatske publike. 

Na Annienom Instagramu pronašla sam toplu priču kako je došla na meet and greet Bobovog showa u Kopenhagenu i kako je Bob na licu mjesta odlučio da će baš Annie biti ta koja će otvoriti večer za njega. Nadam se da je dobila povrat novca za ulaznicu koju je kupila, kad je već radila! Njihova suradnja nastavila se i u Zagrebu, tako da smo dobili priliku gledati i slušati čak dvije kraljice, što je omekšalo bol zbog plaćanja visoke cijene ulaznica.

Nije mi u potpunosti bio jasan kôd gostujuće Dankinje, kao da se nije mogla odlučiti između toga je li smiona drag kraljica koja se hvali veličinom svoje opreme (mislim na genitalije) ili je plaha djevojka kojoj dark room prosječnog berlinskog kluba predstavlja šok života. Imala je slatku komunikaciju s publikom i u jednom me trenu jako nasmijala – pitala je ima li strejt muškaraca u publici (ruku je diglo manje ljudi nego što ih bude u redu za menzu pred zatvaranje) i onda se počela tresti kad je nastavila sa stand-upom. Ukratko nam je ispričala, uvjerena sam, svima poznatu Bobovu biografiju i predstavila zvijezdu večeri. 

Grandiozno je odzvanjala ikonična Bobova pjesma i izjava Purse first, napeti beatovi, Madonnin glas, a onda se stvorio Bob i publika je apsolutno počela divljati. Jedni imaju doček rukometaša na Trgu s Thompsonom, drugi doček Boba the Drag Queena u Kinu SC. Nosio je smiješno skrojenu rozu haljinu sa širokim dnom koja je skakutala na njemu pa sam pomislila da izgleda kao veseli kondom. Uslijedile su tipične američke fore u stilu “zar u Zagrebu postoje dvije tisuće ljudi” i “kod vas se snimao Game of Thrones”. Na kraju showa također je prokomentirao da do dogovaranja termina u Zagrebu nije znao da Hrvatska uopće postoji. Možda korištenje Googlea i kontekstualizacija šala ne bi škodili sljedeći put. Rekao je da se najviše veselio Zagrebu, što uvijek uzimam sa zadrškom jer sigurno to kažeš svim svojim curama, i više je puta naglasio svoj šok zbog toga što su se dva termina praktički odmah rasprodala, pa sam mu, hajde, možda malo i povjerovala. 

Započeo je s interakcijom i upitao ima li u publici roditelja, konto čega je nastavio urnebesan rant o djeci, nazivajući ih semen demon i referirajući se na desničarske parole Not around my kids! s kontraargumentom: zašto bi bio blizu ičije djece, they’re disgusting and have no social skills. Vrlo je brzo u stand-upu bacio shade na glazbu svoje kolegice iz RuPaul’s Drag Racea Trixie Mattel i Swiftieje (fanove Taylor Swift), napominjući da ga Taylor živcira isključivo zbog fanova, kao što ga djeca živciraju isključivo zbog roditelja. Tim nam je činom vrlo brzo i efektno privukao pozornost, ostavljajući nas u nadi da će u maniri drag kulture mitraljezno bacati shade i na poznate aktere pop-kulturne scene, što se dogodilo samo u pokojem trenutku. 

Veći dio showa činile su patnje mladog milenijalca i naglašavanje razlika između njih i  Gen Z, patnje koje su imale svoje ups, ali i downs. Jedan od duhovitijih momenata bio je komentar na to kako reality emisija America’s Next Top Model nije dobro ostarila i kako bi voditeljica Tyra Banks odmah nakon P. Diddyja, meko rečeno, trebala nagrabusiti. Podsjetio nas je na bizarne Tyrine odluke da natjecateljice šiša na ćelavo ili im radi blackface i onda ih pošalje doma, te nas je nasmijao do suza komentarom da je Tyra Banks zapravo proizvodila skinjare

Foto: Martin Mihalinec

Bilo je tu govora o lajtmotivima milenijalaca: Shreku, za kojeg tvrdi da je zasigurno na spektru autizma; razlikama u igricama i količini odjeće na ženskim likovima (i animacijama njihovih suludo velikih grudi); borbi s glomaznom torbom s CD-ima u autu; neizbježnim Simsima i igranjem boga, tj. više Jigsawa, što se ponajviše očitovalo u potrebi da jadnim Simsima mičemo ljestve iz bazena ili vrata u sobi prepunoj gorućih pećnica. Bio je tu i neizostavan dio o mobitelu, ali sam si na tom dijelu u bilješke samo napisala: Malo mi pada koncentracija. Vruće mi je

Brzi se skok dogodio na temu tragedije 9/11 i popularizacije termina too soon uz kratak duhovit igrokaz o tome kako su Amerikanci bili prisiljeni uživo gledati zabijanje aviona u nebodere, na što mi se nad glavom stvorio samo još jedan u nizu upitnika o  američkoj kulturi. Nastavio je s političko-religijskim dijelom, u kojem je bila šala koja me najviše nasmijala u cijeloj večeri: President Biden was born in the year 19. Upitao je nas, malene Hrvate, koji su počeli postojati negdje krajem 2024. godine, mislimo li da je atentat na Donalda Trumpa bio stvaran ili ne, te je prokomentirao famoznu fotografiju Trumpa nakon “atentata” s dignutom šakom u zraku i priznao da je, nažalost, odlična, uz komentar: Honestly, he ate

Opet se vratio na djecu (ne u tom smislu, desničaru koji čita!) i ušao u malo predugačku priču o vjeri, odnosno vjerovanju, koje počinje od Djeda Mraza, pa preko Zubić Vile i sve do Isusa Krista, ali kroz prizmu licemjerja roditelja. Bob je ekspert u crnom humoru, što se u ovom segmentu ponajviše istaknulo u komentaru da bog sigurno nije protiv abortusa jer je pobacio Isusa, ali tek nakon što je proživio 33 godine, i da je Isusova smrt bila hitjob from his dad. Objasnio nam je da je crossfit zapravo nastao od križnog puta i onda sam slučajno ispljunula slinu kad je za Isusa rekao: he crossed his legs like a fucking queer

Ovaj me segment razbudio jer sam imala osjećaj da je ovo Bob zbog kojeg sam došla, htjela sam čuti fore za koje nisam sigurna hoće li mi karma vratiti jer sam se na njih nasmijala. Iz nekog čudnog razloga mislila sam da se približava kraju, ali sam bila u krivu jer je slijedilo još religijskog komentiranja, uglavnom o razlikama među vjerama. Pitao je ima li u publici vjernika (vidjela sam dvije ruke), pa im je rekao da odrastu i usporedio križanje u molitvi s vogueom, a proces “pretvaranja” hostije i vina u Isusovo tijelo i krv s charcuterie boardom starim dvije tisuće godina. 

Iznad glave su mi se opet pojavili upitnici kad je upitao ima li u publici mormona i dok pišem ovaj tekst, muči me s čime to usporediti jer bih inače upotrijebila rečenicu tipa: To je kao da dođeš pred publiku u Zagrebu i pitaš ima li tu mormona. Objasnio nam je da mormoni vjeruju u to da svatko dobije svoj planet nakon smrti (čuj, svatko, čitaj: samo muškarci) i da postoji šansa da je negdje neki mali Timmy umro s 13 godina i dobio svoj planet na kojem mi zapravo živimo i to je predvidljivo povezao sa Simsima. Mali Timmy pali pećnice i miče ljestve, to bi objasnilo puno stvari. 

Bilo je jasno da dolazimo do kraja nastupa, nasmijali smo se na što smo se imali nasmijati, znoj smo iznojili u kipućoj dvorani i bili smo spremni na komentiranje i odlazak na neslužbeni after s Drag Kokošinjcem i Sjemeništem u Močvari. Ali to nije bilo sve! Za kraj showa Bob je pozvao četvero ljudi iz publike da mu dođu postaviti po jedno zabavno pitanje i taj mi je segment bio najmanje zabavan, iskreno. Ritmički se nije uklapao u cijeli program, Bobova se energija nakon dva meet and greeta i dva stand-upa spustila, što se vidjelo u žaru odgovora i intenzitetu šala. Priznajem, ipak me jako nasmijalo njegovo izgovaranje Slavonskog Broda. 

Točno u ponoć završio je dvosatni nastup ove velike drag zvijezde koji je moj prijatelj mudro iskomentirao riječima: Da sam slušao zatvorenih očiju, ne bih imao pojma da je drag kraljica, referirajući se na šale koje su ipak ostale u sigurnoj zoni. Madonnu je spomenuo samo dvaput uz komentar da ne voli pričati o tome. Da, da, nismo došli zbog toga što je radio s Madonnom, sve znam, ali nemojmo si lagati – želimo čuti više o Madonni. 

Minimalne kvir reference i većinsko meso stand-upa o međugeneracijskom jazu bili su razlog smanjenja mog oduševljenja, jer sam došla po porciju nekorektnog tamnog humora kakav mogu isporučiti samo najoriginalnije drag kraljice, a ne jeftini mamac smijeha o tome kako milenijalci znaju poslati faks, a genzijevci nose vrećaste hlače i piju bademovo mlijeko. Pokušala sam sama sebi objasniti zašto je tome tako – nema mi smisla da se boji reakcije na kvir materijal jer opasno dere po religiji, pa mi je palo na pamet da sa sebe pokušava maknuti slavnu ljagu RuPaul’s Drag Racea i Madonne. Ili je, na kraju dana, samo jednostavnije igrati na ono što je publici vrlo poznato, a to su oni sami u utrci s vremenom. Uzevši u obzir da mi je ovo vjerojatno jedini put da ću u životu uživo vidjeti Boba the Drag Queena, oprostit ću mu, kao prava milenijalka. 

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Povezano