Objavljeno

Balkanska okrutnost i normalizacija nasilja nad ženama

Balkan Cruelty, detalj

Početkom listopada u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je međunarodna skupna izložba Mi nismo kao oni kustosica Ksenije Orelj i Marina Tkalčić, u kojoj se dvadesetak umjetnika_ca osvrće na temu Drugih, imaginacije stranaca i stranih prostora. Riječ je o posljednjoj izložbi produciranoj u sklopu međunarodnog umjetničko-istraživačkog projekta posvećenog migracijama Riskiraj promjenu.

Lana Čmajčanin, sarajevska umjetnica mlađe generacije i doktorandica na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, na izložbi je sudjelovala s instalacijom Balkan Cruelty, analizirajući pretpostavku kojom je riječka izložba naslovljena. Čmajčanin je jedna od osnivačica lijevo orijentirane feminističke organizacije iz Sarajeva Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena, a u svojoj društveno angažiranoj umjetničkoj praksi, iz jasno artikulirane feminističke pozicije, tematizira povijesne (dis)kontinuitete ovih prostora, osobno i društveno sjećanje, hiperprodukciju raznorodnih povijesnih istina, kolektivnu ratnu traumu, nasilje nad ženama u BiH i migracije.

Kako saznajemo iz popratnog teksta, u istoimenoj zidnoj instalaciji umjetnica se osvrnula na popularnu grafičku mapu Gottfrieda Siebena Balkangreuel iz 1909., jednu od reperkusija aneksa Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj Monarhiji godinu dana ranije. Višejezičnu grafičku mapu namijenjenu eliti valja promatrati u širem kontekstu Berlinskog kongresa iz 1878. na kojemu su europske velesile dogovorile novu raspodjelu kolonija. Takva društveno-politička klima pogodovala je razvoju novih stereotipa o prostoru Balkana. U pornografskoj mapi koja je služila i kao ratna propaganda, nalazimo konstrukte drugosti koji neprijatelja prikazuju kao balkanskog divljaka životinjske naravi, dok žensko tijelo simbolizira osvojeni teritorij.

Instalacija na prvi pogled izgleda kao niz necentriranih tapeta s dekorativnim motivima. Prvi zbunjujući element, dok još nismo u mogućnosti vidjeti scene silovanja, jest kolorit koji podsjeća na International Klein Blue (IKB), simboličnu boju francuskog umjetnika Yvesa Kleina. Ukoliko smo upoznati_e s feminističkom kritikom Kleinovog ciklusa Antropometrije, u kojemu šezdesetih radi plave otiske nagih ženskih tijela, ovakvo vizualno rješenje ne čini se kao slučajno. Osim toga, u legendi uz instalaciju stoji: „Dizajn tapete naslanja se na bečku varijantu Empire stila u kojoj prevladavaju dopadljivi dekorativni motivi, a koja je početkom 20. stoljeća bila karakteristična u bogatijim interijerima.“

Promatrajući simboliku ideološki markiranog sadržaja Siebenove grafičke mape, nailazimo na sljedeću dihotomiju: ideja neciviliziranog subjekta i njegovog balkanskog divljačkog maskuliniteta suprotstavljena je unutrašnjoj drugosti, tj. poimanju ženskog tijela kao osvojenog teritorija. U tom je smislu zanimljiva Lanina interpretacija Siebenove mape. Scene su gotovo u potpunosti očišćene od sadržaja koji ih smješta na određeni lokalitet i dekorirane biljnom ornamentikom. U opisu rada taj je element interpretiran na sljedeći način: „S takvom dvojnom ornamentikom zidna instalacija Lane Čmajčanin iskazuje popularnost predrasuda o drugom i istočnijem koje ujedno služe isticanju vlastite iznimnosti i tobožnje uljuđenosti.“ Međutim, ako je pretpostavka da je Siebenova mapa poprimila funkciju tapeta, odnosno postala dekorativni element elitnog kućanstva, tada je možemo čitati i kao svojevrsnu normalizaciju seksualnog nasilja nad ženama u privatnoj sferi.

Foto: Damir Žižić/MMSU

Ovo nije prvi rad u kojem Lana koristi simboličnu estetiku herbarija kao personifikaciju pozicije žene u društvu. Njezina je interdisciplinarna umjetnička praksa obilježena geopolitičkim mapiranjima (poslije)ratne situcije u Bosni i Hercegovini. U radu Priroda statistike iz 2014., problematizirajući statistiku o strukturnom nasilju nad ženama kroz ženska imena koja korespondiraju s imenima voćki i cvijeća (Dunja, Višnja, Jagoda, Kala, Ruža i Iris), autorica naglašava povezanost između dekorativne i reproduktivne funkcije flore te uloge žena u bosanskohercegovačkom društvu.

Heterogeni etnički pejzaž Balkana povijesno je obilježen migracijama zbog ekonomskih, ratnih i drugih nedaća, no održavanju stereotipa o migrantu kao drugome svjedočimo i na ovim prostorima. U suvremenom kontekstu, reproducirajući binarne predodžbe o migrantu kao divljaku ili žrtvi, sudjelujemo u perpetuiranju društvene nejednakosti zloupotrebljavajući poziciju (relativne) moći. Identificirajući se sa zapadnjačkim civiliziranim pogledom u odnosu na izbjeglice iz ratom zahvaćenih zemalja Bliskog Istoka, jasno je da nismo naučili povijesnu lekciju koja se prelomila preko balkanskih leđa. Lana se u svojem umjetničko-istraživačkom radu bavi temama migracija i ksenofobije već nekoliko godina. Tako u radovima koji se tiču pogibelji migranata na Mediteranu umjetnica more tumači kao politički pejzaž.

Primjenjujući feminističku kritičku aparaturu u svojem društveno angažiranom umjetničko-istraživačkom djelovanju, Lana kroz svoju umjetnost, pa tako i umjetničku instituciju u kojoj izlaže, otvara interaktivni prostor za kritičku refleksiju, učenje i aktivizam.


Povezano