Izložba slikarskih autoportreta ‘Vješanje’ Alenke Spacal otvorila se performansom u kojem autorica vješa svoje radove na uže za sušenje rublja. Performans je održan 19.5.2006. godine u Art radionici Lazareti u Dubrovniku.
Kroz autoironizaciju palete različitih uprizorenja vlastitog lika, naslikanih uljanim bojama na kuhinjske krpe, umjetnica je imitacijom domaćinske atmosfere vješanja rublja u galerijskom prostoru problematizirala relaciju između privatnog i javnog, odnosno osobnog i političkog.
Alenka Spacal svojevrsnom autobiografskom metodom uspostavila je vlastiti subjektivitet suprotstavljajući se tako objektivizaciji klišejske uloge žene kao “druge”.
Njezina je ambicija konstituirati se kao aktivan umjetnički subjekt. Kroz vlastita vizualna uprizorenja pokušava učiniti vidljivim različite marginalne identitete koje se prije svega dotiču koncepta roda, a također se odnose na spol, seksualnost, rasu i religiju, te se kroz različite motive igra s mnoštvom mogućih prezentacija spola / roda, nadilazeći tradicionalne binarne podjele na ženski i muški spol / rod u svojim androginim autoportretima.
U svojim feminističkim propitivanjima, Alenka Spacal ne ostaje zatvorena unutar binarnih opozicija spola i roda. Ne ograničava se na vlastitu ženskost, te uz nju povezano konstituiranje sebe kao ženskog umjetničkog subjekta, već se s autoportretima pozicionira iznad vlastitog biološkog spola. Kroz različite motive igra se s mnoštvom mogućih prezentacija spola / roda, s čime nastoji nadići tradicionalne binarne podjele na ženski i muški spol / rod, što se pokazuje posebice na njenim androginim autoportretima.
Sadržaj teksta je preuzet s portala Cunterview.net i Culturenet.hr.
