Objavljeno

Žene koje su preuzele muški rodni identitet

Allen & Ginter (American, Richmond, Virginia) Mary Read, The Duel, from the Pirates of the Spanish Main series (N19) for Allen & Ginter Cigarettes, ca. 1888 American, Commercial color lithograph; Sheet: 1 1/2 x 2 3/4 in. (3.8 x 7 cm) The Metropolitan Museum of Art, New York

“Prava nevolja sa ženama jest što se one same stalno pokušavaju prilagoditi muškim teorijama o ženama”, kaže Erica Jong, američka spisateljica prozvana “ženskim Henry Millerom“. Žene ponekad trebaju biti čisto savršenstvo koje će nadići ljudske mogućnosti da bi bile iole fascinantne i priznate.

No, prilike se pružaju onima koji su dovoljno hrabri/e sanjati. Primjer su žene koje su kročile kroz povijest mimo svih konvencija. Žene o kojima govorimo, silom prilika ili vlastitim izborom, preuzele su muški rodni identitet. U želji za samoostvarenjem ušle su na tuđi teritorij i njime zavladale. U vremenima u kojima nitko nije mislio da žena može biti vojnik, gusar, mornar ili pak doktor, one su vođene snažnim motivima odbacile svoj identitet kako bi uspjele u društvu koje ih je ograničavalo.

Među prvim poznatim „tajnim identitetima“ je Mary Read. Rijetko koja osoba u povijesti je imala toliko lica kao ona. Rođena u Engleskoj kao nezakonito dijete, majka ju je, da sakrije „sramotu“, natjerala da djetinjstvo provede pod krinkom svog preminulog brata. Oblačeći se kao muškarac, postala je sluga, a zatim se pridružuje britanskoj vojsci gdje se zaljubila u vojnika. Otkriva svoj pravi identitet, po prvi put nosi žensku odjeću i postaje supruga. Preranom smrću muža opet „postaje muškarac“.

Radi na brodu, otimaju je pirati, te postaje gusar. Priključuje se posadi Calico Jacka i Anne Bonny, njegove ljubavnice. Potkraj 1720. guverner Jamajke napada njihov brod, posada je utamničena, te je Mary osuđena na smrt vješanjem.

Godine 1750. mornar Kraljevske mornarice James Gray, u lipnju se vraća iz aktivne službe u Indiji. Neustrašivi heroj, otkriva kako je On zapravo udovica po imenu Hannah Snell. Uslijed fascinacije njezinom pričom, Snell dobiva mornarsku mirovinu i otvara pub Ratnica. S konja na magarca, s junaka na krčmaricu – moglo je proći i gore.

U razdoblju s 18. na 19. stoljeće, živjela je Nadezhda Durova. Nije plakala nad svojom „ženskom sudbinom“, imala je san biti carev vojnik i krenuti očevim stopama. Majka joj je na sve načine pokušala izbiti ideju o vojsci iz glave te ju tjera na brak. No, Nadezhda bježi ostavljajući muža i dijete, te pod imenom Aleksandar Sokolov postaje prva žena u vojsci. Nakon završetka desetogodišnje karijere piše memoare koji daju uvid u Napoleonske ratove i postaju jedna od najranijih autobiografija na ruskom jeziku. Sa svojom odabranom ulogom muškarca toliko se identificirala da je o sebi govorila u muškom rodu, a pisma Puškinu (koji je bio fasciniran njenim likom i djelom) potpisivala kao Aleksandar.

Priča o Jamesu Barryju započinje 1790-ih. U dobi od trinaest godina završava medicinsku školu i čim se ukazuje prilika pridružuje se britanskoj vojsci. U jednoj od kolonija u Južnoj Africi, Barry postaje prvi kirurg koji uspješno izvodi carski rez, pritom da i dijete i majka ostaju živi. S vremenom napreduje i postaje glavni inspektor zadužen za vojne bolnice. Iznimno uspješan u svom poslu, skrivao je tajnu kako je rođen kao Margaret Ann Bulkley, djevojčica koja je željela postati doktor. Žene nisu smjele pristupiti medicinskim studijima, ni prakticirati medicinu. Nakon što je umrla od dizenterije, na obdukciji je otkrivena prava istina, a karton s patologije Britanska vojska zataškavala je sto godina.

U novijoj povijesti, svjedočimo o životu Marie Teresinhe Gomes koja je provela skoro dvadeset godina kao visoko odlikovani vojnik napredujući do čina generala portugalske vojske. Otkrivena je 1992. godine kad je pod optužbom za financijsku prevaru uhićena, a potom nasilno pretražena. „Žene su bile građani druge klase, bez ikakve slobode“ izjasnila se na sudu, pravdajući svoju obmanu. Dobila je kaznu suspenzije na tri godine, posramljena se vraća u rodno selo gdje umire u siromaštvu 2007.

Novinarka Norah Vincent 2006. godine objavljuje knjigu Samostvoreni muškarac: putovanje jedne žene u muškost i natrag. Godinu i pol živjela je pod imenom Ned Vincent kako bi otkrila kako svijet izgleda iz muške perspektive. Bolje, gore ili jednostavno drugačije? Vincent se toliko uživjela u ulogu da je u toku eksperimenta muči anksioznost zbog izdaje prema onima koji su je prihvatili pod svoje s povjerenjem, srdačnošću i poštovanjem kakvu prema ženama rijetko pokazuju. Projekt donosi interakciju „s obje strane“ i shvaćanja dva autora, dva roda: Neda i Norah. Ned pruža Norah uvid u mušku psihu na pladnju, a njegova interakcija sa ženama posve novu perspektivu muško – ženskih odnosa i shvaćanja žena u muškom društvu. U konačnici, autorica iznenađena rezultatima istraživanja, zaključuje da je „ipak bolje biti žensko“.

No, većina žena iz naše priče s Norah se vjerojatno ne bi složila. Žene su se u to doba uglavnom iz socijalnih i ekonomskih motiva odlučivale napustiti “žensku ulogu“. Stvaranje mogućnosti zarade i socijalnog napretka u zanimanjima namijenjenima isključivo muškarcima, te strah od siromaštva i prijetnji prostitucije, nagnali su žene na drastične korake samovoljnog oduzimanja vlastitog rodnog identiteta.


Povezano