Objavljeno

Žene koje su osvojile svijet stripa

Usred poplave filmskih adaptacija popularnih stripova, treba primijetiti, kako kako kaže Lisa Hix, da niti jedan od njih u središte zbivanja ne smješta ženski lik. Idealnu sugovornicu za razgovor o ženama u svijetu stripa Hix pronalazi u stripašici, feminističkoj kritičarki stripa i autorici nedavno objavljene studije Pretty in Ink: North American Women Cartoonists, 1896-2013 Trini Robbins.

Od Kewpiesa do Čudesne Žene

Povijest ‘ženskog’ stripa započinje krajem 19. stoljeća, točnije 1896. kada dvadesetogodišnja Rose O’Neill objavljuje svoj The Old Subscriber Calls. Ubrzo nakon toga, O’Neill postaje i prva žena u uredništvu humorističnog časopisa Puck.

Isti period obilježava i debi darovite umjetnice Grace Gebbie (od 1911. radove potpisuje kao Grace Drayton). Njezin strip Naughty Toodles (1903), napučen dječjim likovima okruglih lica i golemih očiju, postavlja standarde stripa za naredna tri desetljeća. Na trend ‘slatkih klinaca’ nije ostala imuna ni O’Neill koja 1909. godine dizajnira Kewpies-e, simpatične, debeljuškaste dječje likove nalik na Kupida (odatle im i ime).

Podržavateljica sufražetkinja, O’Neill čak izrađuje i razglednice koje prikazuju Kewpiese kako marširaju u borbi za pravo glasa žena. U to vrijeme, tvrdi Robbins, “žene koje su crtale stripove bile su super-zvijezde, poznate u cijeloj zemlji … Nitko nije smatrao da je neobično da žene rade stripove, jer nije bilo neobično da ih djevojke i žene čitaju”.

Godine 1907. mlada feministkinja Nell Brinkley započinje trend zvan ‘Brinkleyjene djevojke’: slike (popraćene komentarima) koje prikazuju atraktivne djevojke kovrčave kose koje skijaju, kližu, surfaju…  Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Brinkley objavljuje strip u nastavcima, Golden Eyes and Her Hero Bill, o djevojci koja se pridružuje Crvenom križu i slijedi svog zaručnika na francusku bojišnicu. Brinkley također započinje trend flapper djevojaka u stripu, na koji će se nastaviti brojne kasnije umjetnice poput Ethel Hays (autorica stripa o Flapperici Fanny) i Gladys Parker.

U razdoblju Velike depresije flapperice zamjenjuju daleko manje glamurozni likovi djevojaka koje vrijeme ne provode na zabavama, već u napornom radu, poput Mary prodavačice jabuka Marthe Orr. Valja spomenuti i da 1937. godine Jackie Ormes postaje prva afro-američka stripašica sa svojim Torchy Brown in Dixie to Harlem.

Jačanje fašizma u Europi i prijetnja novog svjetskog rata dovodi do značajnih promjena i na polju stripa: u prvi plan izbijaju akcijski i pustolovni stripovi u čijem su središtu junaci nadnaravnih moći koji se bore protiv zla. U njima su osobito uspješne Tarpé Mills, koja stvara prvu vodeću akcijsku strip-junakinju Miss Fury, te Dalia ‘Dale’ Messick koja crta popularne stripove o novinarki Brendi Starr.

No, stripaši ne gledaju blagonaklono na kolegice koje se okušavaju u novim trendovima: sve dok su se držale ‘ženskih’ tema poput djece i domaćinstva, žene u svijetu stripa se toleriralo, no zadiranje u ‘muški’ teren pustolovine i akcije izaziva negodovanje. Po povratku s bojišnica, muškarci se vraćaju na svoja stara radna mjesta, očekujući od žena da se i one vrate ranijem načinu života. Za stripašice to znači crtanje i pisanje priča o ljubavi i tinejdžeri(ca)ma (uvelike inspirirane stripom Teena Hilde Terry), dok za superjunakinje (uz izuzetak Brende Starr i Torchy Brown) više nema mjesta.

Kada je 1946. godine osnovan National Cartoonist Society, odnosno Nacionalna udruga stripaša, u njoj nije bilo mjesta za žene. Tri godine kasnije Hilda Terry udruzi upućuje protestno pismo, pa nakon niza sukoba i peripetija, ekskluzivno muško društvo ipak pristaje u svoje redove primiti i žene.

Osobito poguban udarac stripašicama stiže 1954. godine u obliku knjige Seduction of the Innocent psihijatra Frederica Werthama. U knjizi, autor optužuje stripove da kvare mlade i nevine umove, a najviše ga brine Čudesna Žena (Wonder Woman) za čiju snagu i samostalnost tvrdi da mlade čitateljice potiče da postanu lezbijke.

Trina Robbins i novija povijest ‘ženskog stripa’

Godine 1970. Trina Robbins stiže u San Francisco, tadašnju meku underground stripa, no ubrzo otkriva da u stripovskim vodama nema mjesta za žene.  Budući da autori s njima ne žele surađivati, Robbins i njezina prijateljica Barbara ‘Willy’ Mendes počinju crtati vlastite stripove.

Feministkinja Robbins u svojim radovima otvoreno kritizira mizoginiju na koju nailazi u stripovima muških autora. Ubrzo postaje suradnicom prvog glasila ženskog pokreta It Ain’t Me, Babe te izdaje prvu antologiju ženskog stripa. Golem uspjeh antologije dovodi do pokretanja Wimmen’s Comix-a, prve kontinuirane antologije ženskog stripa koja izlazi u razdoblju od 1972. do 1992. Godine, a 1972. Godine javlja se i prvi ženski underground strip, Tits & Clits koji pokreću Joyce Farmer i Lyn Chevely.

Iako je ‘ženskih’ stripova sada sve više, ostaje problem njihove distribucije: specijalizirane trgovine stripovima koje se javljaju u tom razdoblju, takvu literaturu naprosto ne naručuju, vodeći se popularnom predrasudom da “cure ne čitaju stripove”.

Na poticaj Heidi MacDonald, žene iz svijeta stripa 1993. godine sastaju se u kafiću u San Diegu, preko puta zgrade u kojoj se održavao Comic Con. Sastanak je bio povod za osnivanje udruge Friends of Lulu, s ciljem promicanja participacije žena u svijetu stripa. ‘Uradi-sam’ stav obilježio je 90-te, te rezultirao brojnim listovima i mini-stripovima objavljivanima u vlastitim nakladama i distribuiranima putem trgovina ploča, knjižara i slično.

Među autoricama se ističu Mary Fleener, Megan Kelso, Jessica Abel i Sarah Dyer. Nakon što je Maus Arta Spiegelmana 1992. postao prvi strip nagrađen Pulitzerovom nagradom, na popularnosti dobiva i grafički roman (graphic novel). U njemu osobit uspjeh postižu Marjane Satrapi (Perzepolis) i Alison Bechdel (Fun Home).

U novom stoljeću, statistički podaci o ženama u svijetu stripa i dalje su porazni: samo šačica žena radi za uspješne izdavače stripova u SAD-u, primjerice Gail Simone, autorica stripa Birds of Prey. Srećom internet se profilirao kao nova platforma za stripašice, od kojih mnoge objavljuju tjedne ili čak dnevne stripove na vlastitim blogovima i/ili web stranicama.

Što se situacije na mainstream sceni tiče, Robbins je podvojenog mišljenja: s jedne strane, nedavno predstavljanje lika Ms. Marvel koji su stvorile dvije žene, Sana Amanat i G. Willow Wilson, svakako je pozitivan korak, dok s druge strane, hiper-seksualizirani prikaz eponimske junakinje na naslovnici novog stripa o Ženi-pauku pokazuje da deveta umjetnost još mnogo toga treba naučiti. Collectorsweekly


Povezano