Pravim imenom Greta Kline, a danas poznata kao Frankie Cosmos, ova je američka kantautorica svoje prve pjesme počela objavljivati kada je imala tek šesnaest godina. Započela je pseudonimom Ingrid Superstar, a krajem 2011. postaje Frankie te stvara prepoznatljive lo-fi pjesme koje funkcioniraju poput dnevnika. Nimalo joj, kaže, ne smeta što se njeno odrastanje od 16. godine može u potpunosti pratiti preko njenih izdanja na internetu.
Glazbu snima sama kod kuće i objavljuje na svom Bandcampu, a dosad je objavila preko 40 (!) različitih izdanja. U travnju ove godine izdala je svoj drugi službeni album, prigodno nazvan Next Thing. Unatoč boljoj produkciji, bogatijim aranžmanima i većem bendu, Frankiena jedinstvenost i šarm i dalje su itekako prisutni, a iako kratke (samo dvominutne!), pjesme imaju sposobnost da vas uvuku u njen luckasti svijet. Naoko jednostavne, riječi pjesama ustvari kriju dubinu osjećaja i jednako su efektne kada ih se čita, kao i kada ih se uglazbljene sluša.
Frankie uživo možete poslušati ove subote u Močvari, a dotad pročitajte što je napisala u našem virtualnom leksikonu. 🙂
Voliš li poeziju? Utječe li ona na tvoju glazbu?
Volim poeziju i vjerojatno je utjecala na moje pisanje na neki način, kao što sve što čitamo/gledamo/slušamo utječe na naše misli i radove, sviđa li nam se to ili ne.
Tko su tvoji omiljeni pjesnici?
Dva najdraža pjesnika su mi Elizabeth Bishop i Frank O’Hara.
Planiraš li objaviti fanzin ili knjigu svojih pjesama u budućnosti?
To bi bilo zabavno! Možda.
Izdala si preko 40 albuma preko bandcampa, pisanje glazbe je tvoj primarni način izražavanja. Imaš li neke tehnike ili ti riječi dolaze same od sebe?
Pokušavam se igrati sa puno različitih tehnika pisanja, ali često pjesme počinju od nečega što mi je došlo samo od sebe.
Smatraš li se feministkinjom?
Naravno!
Tvoj novi album ima bogatije aranžmane nego prije, no uspjela si sačuvati osjećaj intimnosti. Kako je iskustvo snimanja ovog albuma drugačije od onoga što inače radiš?
To je bio prvi album na kojem je radio puni četveročlani bend. Bilo je slično poput snimanja Zentropy-ja jer smo počeli jednostavno snimajući pjesme kao što ih sviramo uživo. No ipak je bilo kompliciranije nego išta što sam ikad prije snimala jer je to bio prvi put da sam radila sa toliko ljudi i ideja odjednom.
U pjesmi Outside With The Cuties pjevaš “I haven’t written this part yet/ Will you help me write it?” (Još nisam napisala ovaj dio/Hoćeš li mi pomoći napisati ga?). Koliko surađuješ s drugima pri pisanju glazbe? Pišu li i ostali članovi benda ili samo ti?
Ja pišem sve pjesme i riječi, ali oni pišu svoje dijelove, a nekad svi zajedno radimo na svim dijelovima. Definitivno imam osjećaj surađivanja kada aranžiramo glazbu.
U nedavnom intervjuu za časopis Crack izjavila si da ti je čudno pjevati iz perspektive tinejđerke. Misliš li da tvoji fanovi koji su tinejđeri/ke mogu naučiti nešto iz tvojih iskustava sada kad imaš drukčiji pogled na sebe kao tinejđerku?
Nadam se! Ponekad se osjećam kao dijete, ali nekad se osjećam kao da bih mogla imati zreliji pogled na stvari nego što sam tada imala. Voljela bih ponovo biti tinejđerka kao osoba koja sam sada. Nadam se da taj dio mene može pomoći mlađima na neki način.
Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.