Rebel girl. Alien She. Julie Ruin. Ovo su samo neki od epiteta, pseudonima i referenci na opus predvodnice jednog od najznačajnijih bendova trećeg vala feminizma, Bikini Killa. Riječ je o osobi koja je tada dominantnoj muškoj punk–rock sceni pokazala zube i ohrabrila djevojke diljem svijeta da uzmu instrumente u ruke te da se pobune i dreknu da im je dosta omalovažavanja, diskriminacije i seksizma.
Ono što je oblikovalo zvuk riot grrrla njegova je jednostavnost u tehničkom smislu – bilo je dovoljno ohrabriti se i ispoljiti misli putem buke instrumenata u samostalnoj produkciji (takozvani DIY trend).
Kathleen Hanna rođena je 12.11.1971. godine u Portlandu, saveznoj državi Oregon. Za samu sebe navodi da dijeli rođendan s Charlesom Mansonom, Mahatmom Gandhijem te Tonyom Harding. Srednjoškolsko razdoblje obilježile su joj tri stvari:
1) pušenje trave
2) odlaženje na punk i reggae koncerte
3) ispijanje alkohola.
Nakon srednje odselila je u Olympiju, Washington kako bi studirala fotografiju. Radove na temu seksizma su joj ubrzo cenzurirani, što ju je dodatno inspiriralo da se pobuni protiv sveučilišnih patrijarhalnih vrijednosti.
Prve godine glazbenog stvaralaštva obilježio joj je bend Viva Knievel. Nakon dvomjesečne turneje s dotičnima, upoznala je Tobi Vail te zajedno s Kathi Wilcox i Billyjem Karrenom osnovala Bikini Kill. Taj čin pokrenuo je cijeli val riot grrrl bendova poput Huggy Beara, Bratmobilea (sa čijim je članicama pokrenula i zine po kojem je sam glazbeni pokret i nazvan), Sleater-Kinneyja i sličnih.
Koliko god da je sam riot grrrl pokret radio na tome da osnaži i ohrabri manje vidljive skupine žena da se priključe, i koliko god bio važan za tadašnju aktivističku i glazbenu scenu, Hanna tvrdi da joj je žao zbog toga što se pokret nije više trudio inkorporirati spomenute. Iz tog razloga se dan danas zalaže za važnost intersekcionalnog feminizma.
Nakon ere Bikini Killa, Hanna se bacila u solo vode te je pod pseudonimom Julie Ruin (naziv inspiriran Julijom Kristevom) u svojoj spavaćoj sobi izdala istoimeni album, koristeći ritam mašinu za svega 40 dolara. Koketiravši s elektronikom, novi zvuk prešao je i na njen posljednji projekt, bend Le Tigre, koji je osnovala zajedno s J.D. Samsonom i Johannom Fateman.
Bend je poznat po iznimno jakim feminističkim porukama i adresiranju problema s kojima se suočava LGBTIQ+ zajednica.
Očigledno iznimno svestrana osoba, Hanna je i van aktivističkog i glazbenog područja bila i voditeljica karaoka u jednom gay baru u Olympiji te zajedno s Vail inspirirala Kurta Cobaina da napiše planetarno-popularan Nirvanin hit, Smells like Teen Spirit. Pjesma je nastala na način da je Hanna jedne noći markerom napisala Kurt Smells Like Teen Spirit na zid, što je zapravo bio naziv dezodoransa kojeg je koristila Vail, tadašnja Cobainova djevojka.
Iako je riot grrrl pokret u posljednjih 20 godina praktički nestao iz medija, mnogi suvremeni (punk) bendovi i izvođači/ce izjavilie su kako je isti izvršio presudan utjecaj na njihovu odluku da se bace u glazbene vode (meni omiljeni hommage je pjesma Mykki Blanca A Moment With Kathleen u kojoj se pojavljuje isječak Hanninog govora).
Godine 2013. u režiji Sini Anderson o Kathleen Hanni je snimljen izvrstan dokumentarac The Punk Singer koji iznova stavlja u fokus njezino aktivističko djelovanje i nesumnjivo će (ili već jest?) nadahnuo novu generaciju djevojaka da zavijore zastavu za jednakost, angažiraju žene i ostave trag u glazbi i izvan nje.
O Hanni bi se moglo još štošta reći, no ipak ćemo joj za kraj zaželjeti još samo sretan rođendan te joj vrlo vjerojatno, kao i autorica ovog teksta, zahvaliti na pomoći pri otkrivanju vlastitog seksualnog, svjetonazorskog i glazbenog identiteta.
https://www.youtube.com/watch?v=DdTHg4SQNGE
