Objavljeno

Velika očekivanja od Grimes

Neki su možda očekivali da će se Grimes na dugoiščekivanom albumu “prodati” prelaskom u mainstream, neki su se bojali da bi mogla pretjerati u nastojanju održavanja otpadničkog statusa uslijed negativnih reakcija na EDM pop singl “Go”. Prekrasna demo verzija pjesme “REALiTi” pobudila je nadu ali i strah – što Claire Boucher priprema ako je ovo bio dio novog materijala koji je navodno potpuno odbacila?

Ono što vjerojatno nitko nije očekivao jest da će ih na Art Angels zadesiti nježne orkestracije, vesele gitarice, repanje na tajvanskom i vrištanje, sve samo u prve tri pjesme. Doista, nakon prvog preslušavanja sa zanimanjem iščekivanog novog albuma nije sasvim jasno što se upravo dogodilo, ali jasno je da ne ginu nova i nova slušanja.

U priču nevino uvodi eterična “laughing and not being normal”, čiji naziv neodoljivo podsjeća na dobro poznati prijezir okruženja prema mladim djevojkama koje se naočigled nesputano zabavljaju, lažno usmjeravajući glazbena očekivanja. Zato odmah slijedi vjerojatno najbizarniji moment na albumu. Neočekivana “California” zvuči kao indie potomak “Pon De Replay” i “Cotton Eye Joe“, derište koje vam ubrzo jednostavno priraste srcu.

Vremena za oporavak od prvotnog auditivnog šoka nema jer na “Scream” vas Grimes dočekuje s tajvanskom repericom odličnog aliasa Aristophanes isporučujući abrazivnu bubblegum screamo rap rock grotesku. Nakon toga nakon uvodnog napada, stvari polako sjedaju na mjesto što ne znači da su nužno mirnije, samo možda manje stilski kaotične. Morate naučiti biti hrabrie!

Najavni singl, odlična odjeb-pjesma “Flesh without Blood” već je bez problema zamijenila “Oblivion” na tulumima, a slično bi uskoro mogla doživjeti i izvrsna “Kill V. Maim”, posebno istaknuta među nekolicinom slabijih stvari koje ju okružuju. S nakaznim cheerleaders izvikivanjem “B-E-H-A-V-E Aggressive!” i briljantno jednostavnim refrenom “I’m only a man/ Do what I can”, Grimes nepretenciozno i efektno sumira rodnu kritiku, čije različite aspekte pokriva na cijelom Art Angels.

Možda zbog energije demonstrirane na spomenutoj pjesmi, za “Venus Fly” poželite da je još nabrijanija, odnosno da je u goste radije bila pozvana M.I.A. nego kao-otkačena-ali-zapravo-suviše-fina Janelle Monáe. Boucher i Monáe ovdje djeluju kao samovoljne Spajsice u modernom “girl power” pokliču protiv sveprisutnog pop kulturnog male gazea. Njihova blaga prigušenost u izvedbi možda je znak ušutkavanja takvih glasova, no možda previše učitavam ovdje.

“Easily” zvuči kao izgubljeni dragulj iz diskografije All Saints ili neki Madonnin singl iz Ray of Light faze, uvodeći u drugi dio albuma koji će biti dominantno obilježen reinterpretacijom glazbenih utjecaja ’90-ih i ranih ’00-ih. Niz momenata ovdje možda djeluje poznato, ali ne kao da su kopirani ili nasilno izmješteni iz mainstreama, već kao da nose toplu posvetu često zanemarenim fazama pop tradicije. Na primjer, intro i dio refrena na “Pin” i “World Princess part II” imaju prizvuk euro dance klasika, pomiješanih s radio-friendly pop-rockom i big beat elektronikom.

Albumska verzija “Realiti” ima svoj šarm u odnosu na prema mnogima bolju demo verziju, produkcijski je nešto dorađenija i bolje prilagođena albumu; ono što u oba slučaja stoji jest da se radi o vrhunskoj pop pjesmi. Slatkasta “Butterfly”, koja se ne čini posebnom sve dok ne dođe do trijumfalnog refrena, još je jedan dokaz novopronađenog “samo-pop-uzdanja” Grimes.

Najveći prijepori oko Art Angels smješteni su, čini se, u fanovsko područje ispunjenja odnosno izigravanja očekivanja postavljenih velikom medijskom pažnjom koja je uslijedila nakon [slijedi kontroverzni stav] ionako debelo precijenjenog Visions. Nekome tko sa zanimanjem prati rad Grimes već godinama ali nije njen zakleti fan očito je lakše pristupiti novom materijalu bez emocionalnih zahtjeva.

Na nekoliko mjesta na novom albumu Boucher sama referira na očekivanja medija i dijela fanova – primjerice u “California” indiferentno konstatira “You only like me when you think I’m looking sad”, a album indikativno završava zaključkom “I’ll never be your dream girl”. Zapravo, upravo su diskurzivna ograničenja koje su pred nju stavili uspjeh i slava jedna od dominantnih tema na Art Angels.

Možda nije uvijek sasvim jasno kome se Boucher obraća u pjesmama, ali ni ne treba biti, ovisno o osobnim inklinacijama možete ih tumačiti kao razračunavanje s kritičarima, lažnim prijateljima, bivšim partnerima itd. Motivi većinom ipak pripadaju tradicionalnom pop narativu prevladavanja zapreka kao sastavnog dijela života, s tim da Grimes istima pristupa na vrlo samouvjeren i odrješit način. I sama je ovaj album opisala kao “suočavanje sa stvarnošću”, a njena se stvarnost poprilično promijenila od izlaska Visions, stoga želja za nastavkom na ondašnji zvuk predstavlja potcjenjivanje i smještanje autorice na implicitno iskazano “njeno mjesto”.

Upravo se ta potreba za preciznom kategorizacijom čini jednim od pokretača novog stava Grimes. Nažalost, Boucher i dalje biva opisivana kao “transrodna vjeverica sa skrivenim kljovama” i slično, za čiji novi album nije jasno treba li ga “suditi u Gazelle Twin ili Lady Gaga” kontekstu. (Možda nešto kao pomaknutija Charli XCX? Netko?)

Art Angels treba pristupiti kao pop albumu, istina, no “pop” ne označava nužno top 40 materijal i koliko god ovdje bilo moćnih pop “udica”, pjesme u cjelini i dalje ne sliče nečemu što možete čuti na radio Anteni bez da netko od kolega iz ureda drekne šta je to i hajdmo radije prebaciti na Otvoreni.

Grimes već neko vrijeme vodi križarski rat za poboljšanje statusa pop glazbe među tradicionalno orijentiranom kritikom i publikom zastrašenima poptimizmom, i jako dobro razumije poveznicu između toga i rodne (ne)jednakosti, najčešće manifestirane pripisanošću “niske” pop kulture ženama. Prisvajanje pop tropa uz istovremeno nizanje osviještenih tekstova na novom albumu osim što ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje, djeluje i kao interesantan feministički čin.

Umjesto ispoliranog zvuka uobičajenog stanovništva Top 40 doma, Boucher poseže za neobičnim odabirima poput suhe produkcije i utjecajima iz raznih era i scena pop glazbe, od kraja ’80-ih do ranih ’10-ih, od k-popa do euro dancea. Posuđujući konvencije teen popa ’90-ih samo da bi bile izvrnute neočekivanim pripadajućim vokalnim efektima i stihovima, Art Angels postiže zabavnu i na momente groteskno kameleonsku viziju pop glazbe (post)internetskog doba; nešto slično onome što je Beck učinio alternativnim žanrovima prije nego što je postao kronično tužan.

Nekoć često upućivane kritike na račun bazičnih sviračkih i produkcijskih sposobnosti sada su se pretvorile u pohvale kojima se doduše povremeno zna pridružiti i žaljenje za nedostatkom prijašnjeg rudimentarnijeg pristupa. Nakon ovako jasno iskazanog napretka i u vokalnoj izvedbi i u tehničkoj kontroli nad pjesmama, međutim, nevjerojatno je kako nije svima jasno da “nema povratka na staro”.

Art Angels je raspršen na tisuću strana ali istovremeno produkcijski koherentan i njegova najveća vrlina leži upravo u kompaktnom povezivanju glazbenih asocijacja na neočekivane načine te spajanju utjecaja različitih manifestacija pop glazbe koji u konačnici tvore prije akcelerakcionistički negoli retrofetišistički iskaz namjera. To sve ne bi funkcioniralo jednako dobro bez adekvatnih pop “udica” strateški ubačenima u gotovo svaku od pjesama i intrigantne produkcije koju je Boucher značajno unaprijedila u odnosu na rana izdanja.

Zbog velikog broja stvari s ubojitim refrenima i premalo tzv. “fillera”, ovaj album na trenutke može biti teško probaviti – uostalom, uobičajena forma za pop su singlovi, no to je još jedna konvencija koju Art Angels izigrava. Kaotičan odabir izvora inspiracije apsolutno zasipa slušateljstvo zvukovnim referencama iz kojih se, međutim, svakim novim slušanjem sve više kristaliziraju čisti pop biseri.

Unatoč nekim nedostacima, poput izostanka kontroliranijeg uređivanja i selekcije s kojima je mogao biti bomba od albuma, Art Angels pruža izazovan i hrabro neselektivan uvid u osobnu pop prošlost u kojoj pojam “guilty pleasure” predstavlja nepoznanicu. Album možda ne ispunjava vaša očekivanja, ali očekivanja su rijetko iznevjerena na ovako energičan i uzbudljiv način.


Povezano