Unatrag posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj i regiji žene na nezavisnoj glazbenoj sceni više nisu iznimka ni čudnovati kljunaši. Dapače, svake godine u svim se glazbenim žanrovima oformljuju novi projekti, dok se stari i dobro poznati bruse i kale u klupskoj mreži diljem srednje, istočne i zapadne Europe.
Godina koju ispraćamo za žene na domaćoj nezavisnoj sceni bila je prilično plodna i zanimljiva. Radilo sve sve ono što se i inače čini kada balansom između umjetnosti, medija i ekonomske održivosti upravljaš uglavnom sama: bukirale su se turneje, snimalo se, mijenjalo postave, probijalo neka nova tržišta, eksperimentiralo sa zvukom…
U tekstu koji slijedi donosimo osvrt na 2018. godinu u životima nekih od najistaknutijih bendova i izvođačica u Hrvatskoj i okruženju. Nismo uspjeli doći do svih, ne moram vas podsjećati da je savršenstvo nemoguće. Zato se smjestite u udobnom položaju: bilo to motorno vozilo s pristupom internetu, vaša kućna fotelja, krevet, ispražnjena ili puna kada, wc školjka ili neko sasvim drugačije, asketskije mjesto i poslušajte i pročitajte kako su glazbene žene rekapitulirale svoju 2018. godinu.
Irena Žilić
Ako je itko s nezavisne domaće kantautorske scene ove godine dobio sretnu kartu za ulaz među najveće – onda je to bila ona: Irena Žilić. Njena skulirana, sporogoreća indie pop akustika i mudro odabrana managerska podrška rezultirale su kolaboracijom na nekoliko velikih koncerata Morcheebe u Velikoj Britaniji i Italiji na kojima je Žilić nastupila kao predgrupa.
Jesenska je to muzika, a Irena je, čini se, jesensko dijete. Na turneju po Velikoj Britaniji Žilić je s Lucijom Potočnjak obišla London, Manchester, Southampton. Nakon malih klubova u Hrvatskoj i regiji, Irena je dobila priliku svirati u Shepherd Bush Empire-u pred nekoliko tisuća ljudi. Ni to nije bio kraj, pa je slijedila Italija: Rim, Bolonja, Milano. Ako je suditi prema aktivnostima na njenoj Facebook stranici, Ireni je od tada porastao broj inozemnih fanova i ona će u budućnosti imati sasvim zrelu priliku da sama iskuša neke od manjih europskih prostora.
Punčke
Naš najpoznatiji sveženski rock trio u svoju postavu primio je muškarca – bubnjara Gorana Nježića!? I što se dogodilo: feminističke demonstracije, krah benda, prosvjedi fanova pred klubovima? Hehe, ništa od toga, bend je u ožujku ove godine održao uspješnu europsku turneju. Bio je to, zapravo, njihov prvi veliki, ozbiljni muzički road-trip, tijekom kojega su nastupili u Češkoj, Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj, te rasprodali osam klubova.
Punčke ko Punčke, uvijek zabriju nešto veliko, pa su tako ove zime same osmislile svoju prvu azijsku turneju u sklopu koje su u dva tjedna obišle četiri države i osam gradova.
FarEast Tour bila je prva njihova turneja po dalekoj Aziji, prošle su Maleziju, Filipine, Tajvan i Japan. Azijska turneja Punčki započela je 3. studenog u Kuala Lumpuru, a nastavila se u Manili. Nakon toga, od 7. do 10. studenog bend je “osvojio” Tajvan, i to njegova četiri najveća grada – Taipei, Kaoshiung, Tainan, Taizhong. Kraj turneje bio je rezerviran za Tokijo, gdje su održali dva koncerta.
U pol’ 9 kod Sabe
„U ovoj godini snimile smo skoro cijeli treći album. Na proljeće smo imali/e svojevrsnu krizu u kojoj je Ana htjela da odustanemo od benda ili krenemo ozbiljno raditi. Na sastanku u obližnjem kafiću u Heinzelovoj 44 odlučeno je tako jedne proljetne večeri da Sabe rade dalje i to ozbiljnije nego ikada prije. Naš treći album tako će biti kruna našeg desetogodišnjeg rada. Također, konačno smo našle bookera koji sada za nas dogovara svirke, za novac! To je važan korak za nas. Kao bend više smo vremena posvetili pijenju pelinkovca i opuštenom druženju. Najemotivnija svirka 2018. bila je svirka na Prajdu. Nakon toga istaknule bi koncert Disfunkcionalan Božić u Vinylu. Izbacile smo dva singla “Želim robota” i “ Ja sam netko drugi”. Nakupovale obleku u second hand shopovima tako da imamo na svakoj svirci zadivljujuć outfit.“
Ana Ćurčin
„2018. je počela dugim putovanjem do Groningenana jedan od najvećih evropskih šou-kejsova, Eurosonic Noordesla, koji nam jedosta odredio godinu. U martu smo otišli na drugi šou-kejs “Mastering MusicBusiness”, gde smo upoznali nove prijatelje, kantautora Dan Byron-a i Kodruta ispred agencije Overground Music koji su nam vrlo brzo postali prijatelji i saradnici. Tokom narednih meseci smo odsvirali 12 koncerata po celoj Rumuniji. Paralelno, jedan od važnih procesa tokom 2018. bio je snimanje novog albuma. Pre ulaska u studio se odvila kampanja na platformi Pledge Music sa kojom smo zahvaljujući našoj publici i prijateljima uspeli da obezbedimo deo sredstava da počnemo snimanje novih pesama. Tokom leta smo snimili duet single “Take my hand” koji je inicijalno nastao kroz saradnju sa Igorom Simićem i Shane Berry za kompilaciju “Radio Nostalgia from Mars” igrice Golf club: Wasteland Original Soundtrack. Imali smodivne koncerte u Beogradu i regionu, na jesen sjajan koncert u Parizu u Sprskom kulturnom centru. Najviše ću pamtiti kao jedan od najtimnijih i lepih koncerata onaj u Taverni Timisoara 11. maja, a od festivalskih koncerata na Festivalu Uličnih svihrača 31. avgusta u Novom Sadu. Promenu u zvuku je doneo jedan divan poklon koji sam dobila od dragog prijatelja i basiste Marka Cvetkovića i gitar-mejkera Miloša Tomišića: njihovzajednički dizajn hibrid električne gitare, dakle moja nova gitara Dave I (Tomisic). Ona će doneti promene u zvuku novih pesama koje ćemo objaviti u narednoj godini na albumu “Differences”.
Pred kraj godine nam je bubnjar Marko Benini, koji je svirao sa nama protekle 3 godine, saopštio da će napustiti Srbiju. Tu promenu ćemo osetiti nakon praznika, ail mi je drago da je sa nama odsvirao pesme na budućem albumu. Marko je sjajan bubnjar i izuzetno talentovan muzičar, koji je nas je sve muzički pokrenuo u nešto novo. Ah, da, važna promena je da smo zvanično promenili ime benda. Do sada smo nastupali kao Ana Ćurčin i bend (pa smo to ime benda stalno menjali na nastupima), sada smo odlučili da se zovemo Ana & The Changes (što nam i dalje dozvoljava da menjamo ime benda od koncerta do koncerta)
Ukratko, 2018. je bila dinamična godina. Investirali smo se kao bend u mnoge stvari, uložili mnogo energije i vremena daotvorimo nove prostore za našu muziku i sviramo naše pesme novoj publici. Kreativno je ova godina takođe meni jako važna jer smo se otvorili novim pravcima i radujem se da u novoj godini to predstavimo publici.“
| Tús Nua |
“Protekla godina je stalno uspijevala nadmašiti samu sebe u kontekstu našeg benda.Odradili smo predivan mini tour, odlične festivale (INmusic, Tam-tam,Hoomstock, Indirekt…) i otvorile za God is an Astronaut u Ljubljani. I onaj super moment u siječnju kad je naša pjesma “Fight!” bila pjesma dana na američkom KEXP-u. To je dovelo do toga da nam se javila izdavačka kuća Weltraum-Wal izSeattlea, koja je u petom mjesecu izdala naš prošlogodišnji album Horizons na kazeti. Uz sve te krasne momente smo još imale priliku surađivati s mnogim ljudima koji su pridonijeli našem radu na razne načine. Užasno smo sretne što smo trudom i podrškom ljudi uspjele dogurati tu gdje jesmo, a nadamo se daće se to nastaviti i u iduću godinu.”
Sara Renar
„Sjajna glazbena godina je iza mene. Obilježilo ju je samostalno izdavanje albuma “Gdje povlačiš crtu?”, brojni koncerti te interdisciplinarne suradnje sa pjesničkim i kazališnim projektima. Kad se sve to zbroji bližimo se brojci od osamdeset nastupa. Veći dio godine sam provela na cesti. Putovala sam i u grupi i posve sama – solo turneja u Francuskoj ostaje jedno predivno ludo iskustvo ću defitivno dugo pamtiti. Uz to me država službeno priznala kao skladateljicu zabavne glazbe.Sve u svemu, 2018. mi nije dala mira a ni ja njoj bome.“
Zvonka Obajdin i Svemir
„Za mene osobno godina je također bila značajna, jer su počeli dozrijevati plodovi višegodišnjeg rada. S bendom “Svemir”, s kojim sam na sceni još od 2012-te, snimila sam četvrti album, i to čak dvaput: jednom u studiju, u kompletnim bendovskim aranžmanima i sa svom dostupnom studijskom opremom i mogućnostima, i još jednom – doma, pred publikom sastavljenom od prijatelja, skroz akustično i svedeno na osnove – ja to od milja zovem “verzije u pidžamama”. Ovo potonje snimljeno je i video. Trenutno je i jedno i drugo (studijsko i kućno) u fazi miksa i montaže, i trebalo bi izaći početkom 2019-te, i već po radnim verzijama vidim da ću biti zadovoljna. Jedva čekam izlazak albuma i promotivne koncerte, osobito one koje ćemo svirati u pidžama verzijama.
Drugi bend, “Sjeverozapad”, konačno je doživio svoju premijeru. Sjeverozapad je bend potpuno drugačiji od Svemira: po zvuku, atmosferi, tematici. Uglazbili smo ciklus “Potpuna pomrčina sunca na otoku Grguru 15.veljače 1961” pokojnog Stojana Vučićevića, i na tome smo radili duge dvije godine u svom podrumskom prostoru. Nakon tog prvog nastupa, koji se zbio 06.12. u zagrebačkom klubu “Vinyl”, konačno više nismo “onaj moj drugi bend koji još nitko nije čuo”. Koncert je bio odlično primljen, za taj bend ćete još čuti.“
Ana Avramov iz Zrenjanina izašla je s finim nastupnim EP-jem„Open heart“ objavljenim za nezavisnu izdavačku kuću Kontra. Nekadašnja frontwoman benda In Absentias na svom debiju pokazuje žanrovske sklonosti za intimističku psihodeliju, indie pop i rock, shoegaze. Nema tu čega nema, no sve je zajedno fino otpjevano, lijepo producirano i snimljeno, a nije naodmet spomenuti da Anu prati i iznimno kompetentan band.
Nina Romić
“Ova 2018. mi je bila zanimljiva na glazbenom i privatnom planu, i u znaku velikih promjena. Osim što su se izmjenili moji glazbeni suradnici, promijenila sam i posao i profesiju i sada sam još bliže glazbi.
Godina je započela lijepom suradnjom sa dragim Sandrom Bastiančićem iz En Facea. Zajedno smo otpjevali njegovu “Bajku” na Zagrebačkom festivalu i to je bilo stvarno jako lijepo iskustvo. Tokom godine smo snimili još jednu pjesmu koja bi trebala izaći 2019. Jedva čekam! On je divan glazbenik i divan čovjek, uživam u njegovoj glazbi godinama, a sada sam dobila priliku i biti dio njegove glazbe. Pripremamo još neke zajedničke priče.
Opet sam surađivala sa izvrsnim redateljem Filipom Filkovićem Philatzom na spotu za pjesmu “Sad kad je gotovo”, i to je bio drugi single na albumu “Sloboda” kojega smo izdali početkom svibnja. Promociju smo održali u Tvornici i imali smo gostujuće muzičare iz brass sekcije benda Dementronomes. Snimili smo još jedan spot za naslovnu pjesmu “Sloboda” koji je režirao Marko Nakić a u kojemu su sudjelovali i fanovi pa mi je zbog toga posebno drag!
Godina je bilau znaku izmjene ljudi u bendu, moj dugogodišnji suradnik, bubnjar Petar Cvahte, otišao je iz Hrvatske pasu u bend početkom godine došli Robert i Jelena. Počela sam surađivati i sa iznimno talentiranim gitaristom Filipom, da bi do kraja godine formirala klasičnu bendovsku postavu u kojoj surađujem sa Fredom na klavijaturama, Jelenom na bassu i Krešimirom na bubnjevima.
Nismo mnogo nastupali, no koncerti koje smo imali su bili doista posebni; izdvojila bih nastup na Šalati ispred Massima, nastup na nekoliko divnih festivala: „Djevojke su čudne“ u Kutini, „Krapinjon“ u Krapini, „Novi Val“ u Budvi, „SEEfest“ uLondonu, „Nebo festival“ i za kraj godine, „Adventura“ u Šibeniku.
Naš album”Sloboda” se našao na brojnim novinarskim top listama najboljih albuma u 2018. i jako sam sretna zbog toga, kao i zbog uvrštavanja na listu za nominacije na Rock&Off, Nezavisnu glazbenu novinarsku nagradu, pa imamo stvarno mnogo razloga biti ponosni. Snimaju se dva filma o kantautorskoj sceni gdje sudjelujem, a koji će zabilježiti za sva vremena ovaj mali pokret koji se tiho, ali sigurno razvija i grana u svim pravcima posljednjih godina.
Moram spomenuti i svoju “Začaranu Močvaru” koju već sedmu godinu uspješno vodim u Klubu Močvara, te smo tako ove godine zabilježili nekoliko izvrsnih koncerata gdje su se publici po prvi puta otkrile neke nove kantautorske zvijezde poput Sir Croissanta, Kensington Lime, Mar, Miriam, Nine Bajsić, Ichaboda, Lee Šprajc, Coolio Jacka, Elishe, kao i oni stariji, etablirani pripadnici world music, jazzi kantautorske scene poput Billy Martina,Tod Clousera, Astrid Kuljanić, Milk-a, Dirtmusic, Josephine Foster, Slim Cesna’sAutoclub i dr.. Veselim se Novoj i svemu što nam donosi!
Mary May
Na pojavu još jednog novog imena na domaćoj nezavisnoj sceni – Mary May mnogi su oduševljeno aplaudirali. Njezin album sezove „Things YouCan’t Put Your Fingers On”, a u pitanju je glazba u kojoj se čuje mediteran i kamene skale koje su spuštaju prema moru. Maryina osnovna alatka je klavir/klavijatura, pjesme s pijanističkom pratnjom sjedaju joj najbolje, u njima do izražaja dolaze sve njezine autorske vrline. Producent materijala je Mark Mrakovčić, producentski anđeo čuvar hrvatske nezavisne scene.
Činjenica jest i da je Mary May ono što je nedostajalo hrvatskoj nezavisnoj sceni, pored većeg broja žešćih indie rock i pop osobnosti koje već imaju svoju publiku i koje su pripremile teren za ono što je sada moguće novim imenima.
Nadam se da će pretjerane i generičke sintagme poput one „nova hrvatska kantautorska princeza“, smijeniti kompleksniji osvrti na njezinu glazbu. „A žanrovi?“, čujem vas kako pitate. Ne znam, teško je reći čega sve tu ima, najbolje je čuti što ona sama o tome kaže. A ako Mary tvrdi da svira folk americanu, tko sam ja da joj proturječim.
