Peggy Orenstein, autorica bestselera Cindarella Ate My Daughter (2011.), za The Daily Beast govori o fenomenu kulture princeza i projektu na kojem trenutno radi.
Iako nije razotkrila detalje, Orenstein je rekla kako istražuje stavove djevojaka i mladih žena prema vlastitim seksualnim identitetima u kontekstu kulture koja ih počinje seksualizirati već od osnovne škole. „Od malih nogu kroz likove Disneyevih princeza uči ih se da budu lijepe i slatke, a ubrzo nakon toga da je seksualna poželjnost njihova najvažnija uloga“, izjavila je.
U početku su za djevojčice animirane princeze zadani uzori, a nakon toga princeze od krvi i mesa preuzimaju tu ulogu. Zvijezde poput Miley Cyrus i Selene Gomez na početku karijere obično su predstavljene kao dobre i čedne, ali u jednom trenutku počinju raditi seksi foto editorijale. Dakle, prvo se komodificira njihova čednost, a kasnije njihova seksualnost, smatra Orenstein.
Djevojkama je teško pronaći alternativu medijskom mainstreamu, dobivaju mnogo poruka koje ih dehumaniziraju, dok su one koje ih seksualno osnažuju sve rjeđe. Orenstein kaže da ne zna možemo li o samoobjektivizaciji govoriti kao o slobodi volje i smatrati ju osnažujućom za žene, ali upravo je ova problematika u srži njezina trenutnog projekta. Prisjetila se razgovora s jednom djevojkom koja se pitala zašto se smatra osnažujućim kada se Lena Dunham pojavi gola ne televiziji, što ne bi bio slučaj da gola paradira Beyonce.
Orenstein želi doznati u kojoj su mjeri djevojke uistinu slobodne kada donose odluke o seksu i seksualnosti, odnosno u kojoj mjeri možemo govoriti o slobodnoj volji kada govorimo o djevojkama koje odrastaju u kulturi koja ih seksualizira i objektivira od rođenja, i koja ih uvjerava da je najvažnije da budu lijepe/zgodne/mršave.
U ovom kontekstu spomenula je nedavno provedeno istraživanje prema kojem šestogodišnje djevojčice preferiraju slike djevojaka koje su 'seksi' u odnosu na one koje su 'trendi i slatke'.
„Djevojčice već sa šest godina znaju da kada odrastu žele biti kao one djevojke koje su zgodnije. Koje su dakle implikacije samoobjektivizacije šestogodišnjakinja na njihovo samopoštovanje, njihove buduće veze i mentalno zdravlje? I možemo li u tom slučaju reći, da netko tko se objektivira od šeste godine u 20-ima donosi slobodne odluke? Jednostavno ne znam”, zaključuje Peggy. The Daily Beast...
Peggy Orenstein