Objavljeno

Teen Blitz #07 – Tajna povijest ružičastog frapea od jagode

Taylor nam je odavno otkrila tajnu svoje tanašne linije.

◉◉◉◉◉ nažalost, ovo nije veganski tekst ◉◉◉◉◉

” … u velikoj morfologiji tvari, mlijeko je suprotnost vatri po svojemu molekularnom sustavu, po skorupastoj, dakle umirujućoj gustoći površine … mlijeko je kozmetičko, vezuje, krijepi, oporavlja. K tome je njegova čistoća, skopčana s dječjom nevinošću, zalog snage, snage koja je ne iscrpljuje, ne gnječi, nego je spokojna, bijela, sjajna, posve jednaka zbilji…”

Ovako je o mlijeku pisao francuski teoretičar književnosti Roland Barthes. Moja osobna fascinacija ovom (skoro) viskoznom tekućinom ne dolazi iz neke pretjerane želje za raskrinkavanjem povijesnih mitova, ali vjerujem da je u otprilike jednakoj mjeri proizišla iz (konstruktivne) dokolice.

Nedavno me, naime,  Dazedov newsletter obavijestio da je Kali Uchis izbacila novi spot za pjesmu Loner. Odmah sam kliknula da vidim što je Kali ovaj put smislila i da, sve je opet bilo pastelno, pernato i plastično, baš po mom (sumnjivom) ukusu.

Ipak, pažnju mi je posebno zaokupio jedan trenutak. Nakon otprilike dvije minute spota, usamljena Kali sjedi u nekom ‘mliječnom baru’ i vrlo decentno slamčicom ispija ružičasti frape od, pretpostavljam, jagode, okružena s još ružičastih frapea od jagode (kojima pritom nije dovoljno što su ružičasti frapei od jagode pa na vrhu, eto, imaju šlag i trešnju(?)).

“Zar bi ovo trebalo biti zanimljivo?”, sasvim ste se opravdano upitalie. Ružičasti frapei piju se u alternativnoj pop stvarnosti posvuda; sigurno je da ih je mahnito srkao John Travolta u Paklenom šundu, nešto senzualnije Uma Thurman, a dalo bi se zaključiti i da je Britney Spears svojedobno poludjela za ovim napitkom.

Unatoč njegovoj nepobitnoj filmičnosti i instagrabilnosti, ja frape od jagode jednostavno nikad nisam voljela. Isprva sam se trudila i pokušavala profurati stvari koje zapravo jedem, no ispostavilo se da nema tog filtera koji npr. inćune može učiniti jednako lajkanima. Tužna me sudbina natjerala u mahnito dokumentiranje svakodnevice mojih kućnih ljubimaca, ali vrag mi ipak nije dao mira.

Odlučila sam proniknuti u tajnu ružičastog frapea od jagode i guglati njegovu temeljnu sastavnicu:

◉◉◉◉◉ MLIJEKO ◉◉◉◉◉

Nakon zabrinjavajuće količine informacija o zavjerama u mliječnoj industriji i ponekog zagovaračkog članka o dojenju (teme o kojima ćete zasigurno nekad čitati na ozbiljnijim dijelovima ovog portala), naišla sam na tekst naslova The Milk Fetish. Oduševljena što nisam usamljena u svojoj dijagnozi, latila sam se čitanja i mogu vam reći,  stvar je zapravo prilično ozbiljna.

Krenimo redom.

Rihanna je oduvijek ljudima govore da začepe.

Značenjem mlijeka kroz povijest je najviše upravljala – crkva. Elanor Careless navodi stanovitog Klementa od Aleksandrije, crkvenog oca koji je prvi majčino mlijeko izravno uključio u biblijsku doktrinu. Upitno lucidan Klement držao je kako se krv pretvara u mlijeko i postaje bijelom jer se talasa i pjeni poput valova. Sukladno tome, duhovna potraga izjednačava se sa sisanjem, a samo mlijeko s božjom riječi.

Pornografski potencijal Klementova učenja je svoju konkretnu formu zadobio u srednjovjekovnoj ikonografiji i to pojavom tzv. Madonne del Latte.

Da ne biste mislilie da je u pitanju neka Starbucksova dosjetka, prilažem nekoliko (recentnijih) primjera:

◉1◉

◉2◉

◉3◉

 

Nadalje, Bogorodičnom mlijeku je u pravilu pripisivana ljekovitost. O ovome najbolje svjedoči sudbina utemeljitelja reda Cisterita, Bernarda od Clarivauxa, kojemu je jedan mliječni štrcaj iz Marijine desne dojke izliječio očnu bolest. Događaj je poznat pod nazivom Laktacija Svetog Bernarda. O njegovoj neupitnoj istinitosti najbolje govori ova gravura:

Uslijed cenzure i zabrane golotinje među svetim subjektima, obnažena Djevica je uskoro iščezla.

Iako točan datum nije poznat, ustaljeno je vjerovanje kako u ovom periodu započinje seksualizacija ženskih grudi, a paralelno s njom i kontroverzna #freethenipple inicijativa.

Ionako orodnjenu dimenziju mlijeka dodatno su potvrdile konvencionalne reprezentacije laktacije u književnosti. Od nekoliko Carelessičinih primjera, možda je najbolji onaj Wordswortha koji mlijeko vezuje s najženstvenijom od svih bolesti – histerijom . Njegova Luda majka tako mahnito potiče svoje novorođenče da nategne još jednom jer joj se mozak baš počeo hladiti. Citiram:

Suck, little babe, oh suck again!

It cools my blood; it cools my brain;

Thy lips I feel them, baby! they

Draw from my heart the pain away.

Ne znam u kojoj su mjeri jezerski pjesnici mogli utjecati na onodobnu znanost, no u priručnicima o dojenju upozorava se mlade roditelje da pripaze s mlijekom jer isto ima “moć da dijete učini sličnim dojilji, kako tijelom, tako i umom.”

Miley je nekoć bila rokerica.

U revidiranoj verziji, ulogu mlijeka u izgradnji (rodnog) identiteta zagovarala je i psihoanalitičarka Melanie Klein. Klein tvrdi kako formativni objektni odnosi započinju praktički pri rođenju i proizlaze iz prvih iskustava hranjenja. Mlijeko je stoga ‘klizavi agens’, na granici tijela i psihe, subjekata, rada, konzumacije i identiteta.

Njegov subverzivni potencijal prepoznala je i francuska feministkinja Julija Kristeva, štoviše, upravo joj je ono poslužilo kao primjer abjekta, onoga što je isključeno, a prijeti hegemonijskom društvenom poretku, podsjetnik na krhkost i promjenjivost granice samog tijela, ali i sebe i drugoga.

Jednako pristupačan doprinos problematici iznijela je i Hélène Cixous konstatiravši kako “žena nikada nije daleko od ‘majke'”. U njoj uvijek ima malo dobrog majčinog mlijeka jer ona “piše bijelom tintom”.

Ovaj koncept nije inspirirao samo osječki brend Lega-Lega; feministička umjetnost ga je od 1976. naovamo dobrano iscrpila. Linkam jedan od primjera u kojem se Meduza još uvijek smije:

Mliječna subverzija, piše dalje Careless, (očito) lako sklizne u fetišizaciju i majčinstva i mlijeka samog.  O ovome je možda najinteresantnije pisala Jaqueline Rose, navodeći kao protu-primjer pjesnikinju Sylviju Plath koja je majčinstvo opisala kao silu koja joj muze život (“it milks my life”).

Slično je pjevala i Courtney Love na kultnom Live Through This. U ovom poetskom obračunu s majkom ona joj poručuje stvari tipa: “Your milk is so mean”, “Your milk has a dick”, “I’m eating you./I’m overfed.”, “There is no milk.” …

Ok je, dakle, o majčinstvu i majčinom mlijeku misliti i ne baš najbolje. Poslušajte samie:

Mlijeko je, ustanovilie smo već, tijesno povezano s našim identitetima i seksualnošću, a onda se, dobro pretpostavljate, morao naći netko tko će sve to skupa fino utržiti.

Potencijal ove bjelkaste tekućine, naše prve prehrambene namirnice, simbola čistoće i svetosti, tržišna je ekonomija, tvrdi Careless, vrlo rano prepoznala i iskoristila.

O komodifikaciji mlijeka, nastavlja, jako dobro svjedoči iznenadni procvat internetskog tržišta izdojenim mlijekom, zabilježen 2011. godine. Tada se mlijeko prvi put naziva ‘tekućim zlatom’, a profit nagriza samu etimologiju riječi; glagol to milk se, za razliku od svog inicijalnog značenja –crpsti, izmamiti …, u suvremenom kontekstu vezuje od kojekakve, etički upitne financijske malverzacije (Vidi npr: Nestlé Boycott).

Ovaj je problem vidno prodrmao i svijet konceptualne umjetnosti:

◉1◉

◉2◉

◉3◉

Na samom kraju se ponovno vraćam kobnom ružičastom frapeu od jagode uz toplu preporuku da ga konzumirate očima. Jagodama ću se baviti u nekoj drugoj epizodi.

 

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano