Već odavno znamo da je street art in, ali dosad smo ga rijetko imali priliku vidjeti u ženskoj interpretaciji; Swoon, umjetnica s Floride (pravim imenom Caledonia Dance Curry) konačno nam to omogućava. Iako akademski obrazovana slikarica, Swoon smatra da akademizam ne odražava duh našega vremena i odbacuje ga u korist ulične umjetnosti.
Omiljena joj je tehnika bliska papier-mâchéu koji svi dobro poznajemo sa sata likovnog u osnovnoj školi: riječ je o komadićima (novinskog) papira koji se spajaju „ljepilom“ od brašna i vode. Swoon veselo pokazuje svijest o prolaznosti i, na koncu, prirodnosti iščezavanja ulične umjetnosti: za Philagrafiku 2010 radi drvoreze namijenjene slučajnom otkrivanju i jednako spontanom postupnom nestanku.
Njezinim riječima:
„We’re taught in school to be so precious and meticulous and archival and to make every little decision last. I wanted to make things that were valueless, because they couldn’t belong to any one person, and in that way they would belong to everyone.“
Počela je portretiranjem bliskih ljudi (obitelji, prijatelja) u svakodnevnim situacijama premještenima u izmaštani arhitektonski okvir, a s vremenom je sve više zanima živost grada:
„I drew the guy who sells fruit around my block. I drew a bike delivery guy in the neighborhood. I’ve been walking around the city and watching how people interact with the street and then I tried to capture something of that. You know, kids playing baseball or a woman sitting on a stoop. I’m just trying to look at street life. They’re in the public sphere. They’re the liveliness of the city.“
Kao dio grupe Justseeds Artists’ Cooperative vjeruje da umjetnost može biti istovremeno individualni izraz i društvena akcija:
„My ideal is a do-it-yourself city. I want to see more hands on, more participation, less gray mask of civic order. I’m interested in how we can command more uses of our streets. It sounds aggressive, but I also want to be playful and joyful. Once walls become used as a message board, I think, ‘If you’re talking to me, I’m going to talk back’.”
Osim na ulicama (New Yorka, Philadelphije, New Orleansa…), Swoonini se radovi mogu vidjeti i u „ozbiljnom“ izložbenom kontekstu (iznimno uspješna izložba u Melbourneu), ali i u subverzivnijim akcijama, poput sjajnog performansa The Swimming Cities of Serenissima. Riječ je o „invaziji“ 30 umjetnika na Venecijanski bijenale 2009. brodovima od newyorškog smeća. Swoon nije ni pokušala u selekciju ući regularnim putem, kao službena predstavnica SAD-a. To je duh! [L.H.]
Pogledajte i video o Swooninom projektu Femicide series, za koji se odlučila kad je prolazila granicu za Južni Meksiko i vidjela roze križeve koji su označavali ‘Mrtve žene Juareza’.
