Objavljeno

Suvremena umjetnost kao strategija queer feminizma i LGBT pokreta

Kako osmisliti rod na način da se destabiliziraju postojeći heteronormativni okviri i učiniti njegove alternativne inačice vidljivijima?

Upravo je to pitanje kojim se bave france rose i Helle Grøndahl, norveške umjetnice i aktivistkinje koje su nam svoj rad predstavile na ovogodišnjem Befem festivalu u Beogradu.

Njihov je cilj je između ostalog otvoriti prostor za dijalog o queer identitetima i iskustvima, a na BeFem-u se pričalo i o teoretskom pristupu prostoru između ideala obje rodne uloge te o transdisciplinarnoj platformi Umjetnost[]Rod[]Umjetnost.

Nakon što su nas zamolile da se ustanemo i rastegnemo kako bi im dali svoju maksimalnu koncentraciju, Helle i france izložile su svoj rad,a nakon toga smo s njima popričali o suvremenoj i queer umjetnosti, rodu, prosječnom posjetitelju umjetničke izložbe, te o tome koje su sve prednosti življenja u trenutnoj eri.

Na koji način nas suvremena umjetnost tjera da propitujemo vlastiti identitet?

france: Mislim da se u postmodernoj eri dogodio značajan kulturološki zaokret. Naša kultura je puno otvorenija i više njeguje različite identitete. Suvremena umjetnost ne uzima estetiku kao primat, više problematizira stvari i upravo zato je pogodna za propitivanje različitih društvenih pitanja. Ljudi su također puno otvoreniji nego prije i doživljavaju mjesta gdje se umjetnost izlaže kao mjesta gdje mogu prakticirati otvorenost i kritički razmišljati o svijetu koji ih okružuje.

U svojoj prezentaciji ste spominjali sneaky factor kao pojam koji povezuje način na koji promatramo suvremenu umjetnost s načinom na koji percipiramo rod. Što je u stvari sneaky factor?

france: Sneaky factor je sposobnost umjetnosti da utječe na način na koji razmišljamo o određenim stvarima. Umjetnost pred nas stavlja nešto što nam je poznato u drugačijoj verziji, čime nas automatski tjera da mijenjamo percepciju te stvari. Taj mehanizam bi se trebao primijeniti na način na koji promatramo rod.

Kad smo suočeni s nečijim identitetom, rodom ili seksualnošću uspostavljamo obrambene zidove i ne pristupamo im s jednakom otvorenošću uma s kojom pristupamo recimo umjetnosti. To je zanimljiva dualnost pristupa koja otkriva kako lukavo u stvari naš mozak funkcionira.

Kakvi su to zidovi, odnosno obrambeni mehanizmi koji se u većine ljudi pojavljuju kada su suočeni s pitanjem roda?

Helle: Uvijek se promatramo u odnose na druge, te kad smo u javnim prostorima suočeni s nekim tko se ne „uklapa“ u klasični klasifikacijski sustav rodnog binarnog, prisiljeni smo propitati naš vlastiti identitet, rod i seksualnost. Za većinu ljudi to je pomalo zastrašujuće i neugodno.

Cut Piece

Postoji li način da upotrijebimo otvorenost s kojom pristupamo suvremenoj umjetnosti kako bi pokušali biti otvoreniji pri percepciji roda?

france: Naš cilj je predstaviti rod ne samo unutar umjetničkih okvira, već i kao društveni fenomen. U našem radu kombiniramo to dvoje i tako pokušavamo rekreirati tu otvorenost. Mislim da pomaže propitati rod kao konstrukt u umjetničkoj praksi, jer možda će ljudi koji vide naše radove posvetiti svoje misli tome barem na trenutak.

Kako povećati vidljivost queer umjetnosti i približiti je većem broju ljudi?

france: Nije lako prezentirati queer umjetnost većem broju ljudi. Nekako se pretpostavlja da ljudi koji dolaze u galerije vidjeti tu vrstu umjetnosti već imaju određenu otvorenost u pristupu. Ako su odlučili posjetiti umjetničku izložbu koja se bavi rodom, velika je šansa da su već razmišljali o tome što bi uopće rod mogao biti, i to puno znači.

Impotence

U svojoj prezentaciji ste nam dali opširnu elaboraciju svojih radova koji su često apstraktni, pogotovo radovi za koje je zaslužna Helle. Kako bi ljudi kojima nije dana takva vrsta elaboracija trebali gledati na umjetničko djelo, i ima li ono isti efekt?

Helle: To je razlog zašto držimo izlaganja kao što je ovo koje smo upravo imali tu na Befemu, želimo predstaviti ljudima ciljeve svog rada. To je u stvari i srž suvremene umjetnosti, nikad vam nisu dani svi dijelovi slagalice već ste prisiljeni propitati problematiku koju djelo predstavlja i donijeti svoj vlastiti sud. Mislim da jednom kad vam netko pruži perspektivu na jedno djelo automatski dobivate širi pogled na ostala djela iz spektra suvremene umjetnosti te ih možete kontekstualizirati. Što više vidite, čitate i učite o nečemu to ste više sposobni cijeniti to.

france: Tu se moja i Hellina umjetnička praksa malo razlikuju. Ja sam sklona stvarati radove koji su poprilično izravni oko problema koji propitujem, obično dam doslovnu sliku koja otvoreno prikazuje moje tumačenje tog problema. Hellin rad je malo apstraktniji, i upravo zato mi je drago što radimo zajedno. Naš rad ima isti cilj do kojeg dolazimo na različite načine.

Helle: Mislim da je razlog tomu i to što dolazimo imamo različitu vrstu obrazovanja. france je sociologinja, a ja imam formalno umjetničko obrazovanje. Mislim da je ljepota našeg rada upravo u tim različitim pogledima koje imamo.

Mislite li da postoji šansa da rod kao kategorija bude uklonjen nekad u budućnosti?

france: To je dosta dobro pitanje, često razmišljam i razgovaram sa svojim prijateljima o tome. Binarnost je tu oduvijek, a i dalje postoji jako puno ljudi kojima bi bilo draže da rod nikad nije ni postojao. Mislim da ne postoji odgovor na to pitanje zato što je rod nešto što konstantno mijenja značenje, tako da je moguće da se jednom dekonstruira, ali sumnjam da će ikad sasvim nestati, posebice zato što je po meni to samo još jedan od alata za proizvodnju nejednakosti u društvu.

Helle: Dobro je što smo kao društvo napokon došli do točke gdje možemo otvoreno razgovarati o tome. Napokon smo počeli razumijevati koliko je rod kompleksan i slojevit, te baš zato zaslužuje raspravu.

france i Helle na Befemu


Povezano