Razgovor Susan Sontag i Jonathana Cotta iz 1978. godine, zbog svoji univerzalnih promišljanja i ideja aktualan je i danas, a činjenica da je knjiga Susan Sontag: The Complete Rolling Stone Interview proglašena jednom od najboljih 2013. godine, samo podvlači njegovu vrijednost.
Jonathan Cott, jedan od osnivača i urednika Rolling Stonea, intervjuirao je Susan Sontag tijekom ljeta i jeseni, u Parizu i New Yorku. S jednom od najvažnijih i međunarodno priznatih i kontroverznih intelektualaca/ki prve polovice 20-og stoljeća razgovarao je preko dvanaest sati, a ti su transkripti, gotovo deset godina nakon njezine smrti, objavljeni su u obliku knjige.
Yale University Press u svom osvrtu navodi da razmišljanja i opažanja Susan Sontag otkrivaju “strastveni angažman i širinu njezine kritičke inteligencije i znatiželje u trenutku kad je bila na vrhuncu svoje moći”.
U predgovoru knjige, Cott je napisao da je razgovarala s njim u “odmjerenim i širokim paragrafima”, precizno kalibrirajući svoja mišljenja. Također je citirao zapis iz dnevnika u kojem se Sontag zaklinje “ne davati intervjue dok ne bude mogla zvučati jasno + autoritativno + direktno kao Lillian Hellman u Paris Reviewu”. Cott kaže da je u razgovoru s njim svoj cilj i ostvarila.
O neutralnosti:
„Postoji jedan aspekt neutralnosti koji ljudi ne razumiju. Transcendentna neutralnost nije stav ‘neću biti na ničijoj strani’, to je suosjećanje. To znači da vidite više od onoga što razdvaja ljude ili strane.“
O polaritetima mlad/star, muško/žensko:
Cott za Sontag kaže da je pokušavala izazvati ustaljene kategorije stereotipa kao što su muško/žensko, mlado/staro koji tjeraju ljude da žive ograničene živote i ne poduzimaju rizike.
Ona je kroz razgovor istraživala te toksične stereotipe i polaritete: “Mnoge naše ideje o tome što možemo činiti u različitim razdobljima života i što dob znači, arbitrarne su – arbitrarne kao i rodni stereotipi. Mislim da su polarizacija mlad-star i polarizacija muško-žensko možda su dva glavna stereotipa koji porobljavaju ljude. Vrijednosti povezane s mladima i muževnosti postavljaju se kao ljudske norme, i sve drugo se smatra, u najmanju ruku, manje vrijedno ili inferiorno. Stari ljudi imaju nevjerojatan osjećaj inferiornosti. Srame se što su stari. Što možeš raditi kad si mlad i što možeš raditi kad si star, proizvoljno je i neutemeljeno, kao i ono što možete činiti ako ste žena, a što ako ste muškarac”.
O polaritetu intelekt/intuicija:
“Gotovo sve što radim jednako je povezano i s intuicijom i s razumom … Promišljanja koja upućuju na razliku između misli i osjećaja samo su jedan oblik demagogije koja uzrokuje puno problema ljudima čineći ih sumnjičavima prema stvarima prema kojima ne bi trebali biti sumnjičavi.” I nastavlja: “Stereotipi misli nasuprot osjećaja, srca nasuprot glave, muškog nasuprot ženskog izmišljeni su u vrijeme kada se mislilo da svijet ide u određenom smjeru – prema tehnokraciji, racionalizaciji, znanosti i tako dalje – ali svi su oni izmišljeni kao obrana protiv romantičarskih vrijednosti”.
Na stranici brainpickings.org možete pronaći i njezina razmišljanja o pop i ‘visokoj’ kulturi, ljubavi i seksu, edukaciji i estetskom konzumerizmu a za svih dvanaest sati promišljanja i razgovora morat ćete pročitati knjigu. Brainpickings…
