Žene nikada nisu bile u boljoj poziciji da vode i oblikuju ekonomski, društveni i politički krajolik. U 21. stoljeću dogodile su se značajne promjene ‘tradicionalne’ obiteljske dinamike, a uključivanje roda u legislativu pomaže dokinuti rodni jaz.
Žene su postale ekonomski nezavisnije i društveno autonomnije, te u VB predstavljaju 42% radne snage i 55% akademskih građana. Unatoč tome, na liderskim pozicijama i dalje nisu dovoljno zastupljene. Čine 22% članova parlamenta, 20% sveučilišnih profesora, 6.1% izvršnih pozicija i 3% predsjedavajućih u različitim tijelima.
Također, unatoč Zakonu o jednakim plaćama iz 1975. godine, razlika u plaćama i dalje je očigledna.
Izvješća govore da većina zaposlenih žena želi naći posao, a 9 od 10 ljudi želi podjednaku zastupljenost muškaraca i žena na liderskim pozicijama. Ako je postoji želja za promjenom i ako imamo društveni i politički okvir kojim promjenu možemo ostvariti, zašto je rodna nejednakost i dalje prisutna?
Faktor koji se često zanemaruje su stereotipi, koji ojačani društvenim i kulturnim normama često fiksiraju očekivanja koja imamo od pojedinog roda.
Posljedično, rodni stereotipi učvršćuju društveni status i rodne hijerarhije. Oni pak koji ne odgovaraju rodnoj normi, poput poslovnih žena ili muškaraca koji se odlučuju posvetiti djeci, često su diskriminirani.
Kako stereotipe reproduciraju, svjesno ili nesvjesno, i muškarci i žene, nužno je da se s njima suočimo i osvijestimo kako djeluju na druge pojedince, te tako umanjimo njihov učinak.
Psihološke studije i ekonomske činjenice idu u prilog rodnoj jednakosti, a sudjelovanje žena u tržištu rada nužno je da bi osigurali ekonomski rast na mikro i makro razini. Osigurati stoga treba fleksibilnija radna mjesta, rodiljni dopust i mogućnost povratka na posao, i dokinuti stereotipe zbog kojih imamo iskrivljenu sliku o drugima. [Ž.V.] The Guardian…