Objavljeno

Putujući feminizam Kelsey Koontz

Kelsey Koontz je američka studentica i feministkinja koja je 2015./2016. godinu odlučila posvetiti svojoj misiji – putovati i upoznati iskustva feministkinja i aktivistkinja diljem svijeta. Svoje putovanje će popratiti video projektom, pa tako svuda gdje ide iskustva bilježi i kamerom. Cilj puta je sakupiti što više ženskih iskustava pripovijedanih iz prve ruke, ali i upoznati se s djelovanjem lokalnih feministkinja i aktivistkinja na način da nekoliko mjeseci sudjeluje u njihovu radu.

Putovanje je započela u srpnju prošle godine, a nakon Irske, Švedske, Australije, Nepala i Srbije navratila je i do zagrebačke Bookse. 

Prva se na tapeti našla Švedska. Zanimljivo joj je bilo, kako kaže, vidjeti kako stvari stoje u državi koja se nalazi na samom vrhu većine ljestvica koje se tiču ravnopravnosti spolova.

“Švedska je zaista progresivna, zakoni su uređeni, a ‘feminizam’ nije prljava riječ, već je dio statuta prominentnih političkih stranki, što je u SAD-u nezamislivo.”

Prijateljice koje je tamo stekla rekle su joj kako smatraju da im u bitci za vlastita prava uvelike pomaže država, a imigrantkinje iz afričkih zemalja s kojima je razgovarala imaju većinom pozitivna iskustva života u Švedskoj. S druge strane tu su (samo naizgled) komične priče o tome kako se među nekim švedskim očevima  već ustalio običaj da se roditeljski dopust iskorištava za odlazak u lov na losove.

Ono pak što je doživjela u više država je neslaganje među aktivističkim ograncima. U Australiji su feminističke aktivistkinje toliko podijeljene, da joj se suradnja s jednom aktivističkom grupom zamjerala od strane druge. U našoj regiji je stekla drugačija iskustva:

“Čini mi se da su kod vas stvari drugačije , uspijevate biti donekle povezani unutar regije bez obzira na potencijalne razlike u mišljenjima.”

Razočaravajuće je bilo čuti i kako Australska aktivistička scena gotovo pa i nema kontakta s aboridžinskim ženama, a rasna politika je nešto o čemu se pretjerano ne raspravlja. Imajući u vidu medijsku reprezentaciju, Kelsey povlači paralelu s Irskom:

“Nejasno mi je kako se jedna zemlja kao što je Irska, u kojoj je pobačaj ilegalan, i dalje može promovirati kao progresivna. Pogotovo nakon što sam vidjela kako tamo zbilja funkcioniraju rodni odnosi. Isto vrijedi i za Australiju u kojoj svaki tjedan jedna žena umre od posljedica obiteljskog nasilja.”

https://www.youtube.com/watch?v=p3KD3mWKxBc

U Nepalu se susrela s kulturom puno drugačijom od kulture Zapadnih zemalja u kojima je boravila do tad, zbog čega je morala prilagoditi ciljeve koje želi postići u radu s tamošnjim ženama.

„Prioritet većine žena tamo jest opstanak, što vam promijeni poglede na vlastiti aktivizam. Rituali u kojima su djevojke protjerane iz kuće za vrijeme trajanja menstruacija su uobičajeni. Stopa trafikinga je također jako visoka. Iako zakon brani udaju prije 18. godine, većina djevojaka se udaje prije 17., nakon čega se seli u suprugovu obitelj gdje mora skrbiti o njegovim roditeljima. U takvim uvjetima sam počela preispitivati i vlastita načela. Kako djelovati u ovakvim uvjetima, kako uklopiti feminizam u primarnije oblike aktivizma, i kako zadržati ideju o kulturalnom relativizmu kada svjedočite nehumanom tretmanu druge osobe?“

Ogromna količina novca se slijeva u Nepal iz različitih projekata kojima je cilj borba protiv trafikinga, ali način na koji se ti novci koriste i kako ispostave organizacija funkcioniraju su daleko od idealnih. Kad je tek došla u Nepal, Kelsey je radila na projektu kanadske nevladine udruge koja je u svoj rad uklopila turizam. Projekt funkcionira tako da turisti dolaze posjetiti žene koje su žrtve trafikinga (Sisterhood of Survivors), a te im žene u zamjenu za novac kuhaju obrok i prepričavaju svoja iskustva.

“Sistem rada te udruge nisam doživjela kao nešto što osnažuje same žene. One i dalje nemaju glas, osim kada turistima prepričavaju što su prošle, što ih opet samo tjera da iznova proživljavaju traumu. Uz to, udrugu vodi muškarac koji ima glavnu riječ u svemu.”

Iako je prvotno planirala voditi radionicu o tijelu, masturbaciji i seksualnom zdravlju, ubrzo je uvidjela da različite situacije traže različite vrste aktivizma.

„Kada ste okruženi ljudima koji pokušavaju preživjeti i kojima je ekonomska moć upravo zato glavni prioritet, pitate se – Tko sam ja da propovijedam  o masturbaciji ženama koje bi za početak voljele imati stalnu plaću?“

Sa ženama iz viših kasti, koje su imale pristup obrazovanju i bolje socioekonomske uvjete, uspostavila je dijalog koji je rezultirao zajedničkom produkcijom Vagininih monologa.

“Izvedba je bila uspješna, došlo je oko 300 ljudi i na kraju je cijela dvorana izvikivala riječ cunt sa mnom. Nisam mislila da ću se ikad naći u takvoj situaciji.”

Izvještaj o predstavi je trebao izaći u lokalnim novinama i potaknuti diskusiju o nasilju i drugim problemima s kojima se žene Nepala suočavaju na dnevnoj bazi. No samo dan poslije se dogodio potres koji je ostavio dugoročne posljedice. Kako bi se nadoknadila ekonomska šteta uzrokovana potresom, trgovina ljudima (poglavito ženama), jača i širi se.

Zanimalo me je li ju je bilo strah putovati samom.

“Privilegija moje boje kože donosi to da nisam potencijalna meta. Strankinja sam i imam novca, stoga se nasilje koje bi se možda primijenilo na lokalne žene neće primijeniti na mene. Nije me bilo strah voziti se sama taksijem noću jer je jedina opasnost koja je na mene vrebala bila ta da me taksist odere za vožnju i naplati mi primjerice 300 rupija (tri dolara) što je za mene i dalje jako malen iznos.”

Zadnjih mjesec dana provela je u Beogradu, a  ono što ju je najviše zaintrigiralo je koncept nacionalizma na našim prostorima.

„Ne znam kako razgovarati o povijesti ovih prostora (promptno smo obavijestile  Kelsey da nije jedina). Rat posebno zahvaća žene, a nekako mi se čini da su baš one pokrenule dijalog o prošlosti. Radila sam s organizacijom Žene u Crnom, i moram priznati da je, kada vidim kako se napada Stašu Zajović, biti aktivistkinjom u SAD-u ipak puno lakše nego na ovim prostorima. Cijena vidljivosti nikad nije bila malena, ali razlike u toj cijeni diljem svijeta su zaista ogromne.“

{gallery}kelsey{/gallery}

 

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano