Sansa Stark voli kolače od limuna, haljine i priče o hrabrim vitezovima i elegantnim djevama. Ona je sve što bi mlada plemkinja iz Westerosa trebala biti. Ona opstaje u lavljoj jami s Lannisterima zbog kojih je skončala gotovo njezina cijela obitelj i uspijeva preživjeti tamo gdje su stariji i fizički jači od nje poginuli. Unatoč tome, Sansa Stark je jedan od najomraženijih likova u Igri prijestolja.
Kada se govori o osnažujućim ženskim likovima iz Pjesme leda i vatre, spominju se Daenerys, Cersei, Brienne i Sansina mlađa sestra Arya Stark, likovi koji se svi više-manje odupiru tradicionalnim percepcijama žena i imaju obilježja koja se često povezuju s muškarcima. Sansa nije takva. Sansa nije ni okrutna kao Joffrey niti izopačena kao Ramsay Snow – ona je uljudna i ženstvena, što je razlog zašto je neki doživljavaju slabijim likom od drugih žena u seriji, a drugi je otvoreno preziru.
“To me frustrira”, rekla je Sophie Turner, koja tumači Sansu. “Ljudi ne vole Sansu jer je ženstvena. Ide mi na živce što ljudi vole ženske likove samo kada se ponašaju kao muški likovi. A uvijek pričaju o feminizmu. Navijate za ljude koji izgledaju kao dečki, koji se ponašaju kao dečki, koji se bore kao dečki. Radije navijajte za djevojke koje nose haljine i intelektualno su jake.”
Ovakav stav ne zadržava se samo na izmišljenim likovima. Kada je s 13 godina tek počela glumiti u Igri prijestolja, Turner je priznala kako bi joj slučajni prolaznici prilazili na ulici i govorili kako ne podnose Sansu, dok su istodobno hvalili njezinu sestru iz serije Aryju, koju tumači Maisie Williams.
“Kada sam bila mlađa bilo je stvarno grozno. Dosta je drugih likova bilo omiljeno kod fanova. Kada imate 13 godina i ne razumijete taj posao i vašu najbolju prijateljicu obožavaju, a vas mrze… pa, bilo je teško.”
Najčešći argumenti su: Sansa je dosadna, Sansa je pasivna, Sansa samo šuti i plače. Arya se mačuje, Sansa sanjari o vitezovima.
Arya i Sansa Stark
Ovdje se ne radi o tome da ljudi čija rodna prezentacija ženstvenija više ili manje zavređuju tuđe odobravanje – ono u čemu je problem jest da se ženstvenost konstantno izjednačuje sa slabošću, da se osobe koje su ženstvene ne poštuju i da ih se otpisuje kao praznoglave slabiće bez utjecaja na vlastiti život, što je jednako seksistički kao i kažnjavanje osoba koje se ne uklapaju u tradicionalne rodne uloge.
Osuđivanje različitih vrsta ženstvenosti vidi se i kada pričamo o razlikama između “mene” i “drugih cura”. Mnogi i mnoge žele biti Arya, s mačem u ruci i popisom ljudi kojima se želi osvetiti, ali Sansa, koja kaže da je damin oklop uljudnost, druga je priča. Ista stvar je i s druge strane ekrana i izvan stranica knjiga.
Stalno se uspoređujemo. Ona nosi kratke suknjice, ja nosim pank majice. Ona igra tenis, moj kill/death ratio u Battlefield 4 je najbolji na serveru. Ona sluša cajke i blajha kosu, ja imam undercut i plačem na The Antlers. Ja nisam kao druge cure.
Znamo tko je o ovom slučaju ona “ja” koja nije kao “druge cure”. Gledamo je u glazbenim spotovima, čitamo o njoj u romanima i susrećemo je u popularnim filmovima. Ona je Katniss Everdeen, koja se ne opterećuje svojim izgledom, ali je svejedno privlačna, koja se mršti i čudi ženama koje se uljepšavaju i osuđuje ih zbog površnosti. Ona je Arya Stark, koja kaže da je većina djevojaka glupa. Ona je Taylor Swift u You Belong With Me i Avril Lavigne u Girlfriend, alternativna, drugačija, i samim time bolja i prikladnija od “drugih cura” za odabranika svog srca.
Katniss Everdeen
Ali tko su “druge cure”? Tko su te horde zlobnih cura kojima je samo stalo do površnih stvari i stvaranja nepotrebne drame, dok sam ja načitana, profinjena i preferiram muško društvo jer su žene jednostavno grozne harpije koje će mi zabiti nož u leđa čim se okrenem? Tko su te cure koje se kreću u čoporima i na čiji odzvanjajući smijeh dižem nos i mislim si kako su glupe, kakav su stereotip, kako ja nisam poput njih, kako sam ja bolja od njih?
Evo nevjerojatnog iznenađenja i tople vode – u stvarnosti ne postoji tako nešto. “Druge cure” su izmišljotina kojom nas hrane od malih nogu, otkad smo doznale što je “za curice”, a što nije. Za curice je ružičasta boja, za djevojke je šminka, za žene su visoke pete i kratke suknje.
Haljinice i leptiriće serviraju nam sa svih strana, istodobno nam pokazujući kako su žene i djevojke inferiorne i kako je sve što je imalo okarakterizirano kao ženstveno loše i vrijedno sprdnje. Nema dobrog načina izvođenja rodova na ženskom spektru, jer se ženstvenost kod djevojaka ne cijeni. Ponižava ih se ili seksualizira, ili oboje.
Djevojke se uči da je u redu biti neprijateljski raspoložene prema drugim djevojkama, i ta mržnja se internalizira retorikom “ja sam posebna, nisam kao sve druge cure”, kao da je loše biti žensko. Uči nas se da su “druge cure” vjerojatno lude za dečkima i opsjednute vlastitim izgledom. Sve naslovnice i plakati namijenjeni ženama poručuju nam da moramo biti ljepše, mlađe, vitkije. Da nismo dovoljno dobre.
Percipiramo jedne druge kao prijetnju, i zato mrzimo vlastiti rod i hvalimo se time kako nismo kao druge cure, ponosimo se time što odbijamo standarde ljepote i ženstvenosti koje nam društvo pokušava nametnuti, istodobno ismijavajući sve koje ih prigrljuju.
Taylor Swift
Internalizirana mizoginija nikome nije donijela ništa dobro, a i nije da društvo osobe koje se identificiraju kao žene imalo više prihvaća kada se oblače više butch, ili preferiraju izgled koji je bliže onome što društvo općenito smatra “muškim”.
Ne podnosimo mlade djevojke zato što su mlade djevojke, bez obzira na to koliko ženstvene one bile. Ženstvena obilježja i obrasci ponašanja obezvređuju se jer ih povezujemo sa ženama, a žene i djevojke koje rade stvari kodirane kao “muške” omražene su jer se odbijaju prilagoditi standardima ženstvenosti.
Nije ni čudo da se iz takvog proturječnog stava rađa stav kao što je “nisam kao druge cure”. Nitko ne želi biti ismijavan i ponižavan sa svima ostalima, pa se pokušavamo uzdići iznad svega toga, gazeći usput po drugim ženama i djevojkama samo da bismo uspjele i opstale, kao da smo jedna drugoj najveći neprijatelji. Vrijeme je da prestanemo učiti djevojke da se međusobno mrze.
Društvo je jako zainteresirano za mlade djevojke, oduvijek je bilo. Ali ono što nam svi ti članci poručuju, što gledamo na televiziji, čitamo u novinama i slušamo na vijestima, o Miley Cyrus na kugli za rušenje, o Taylor Swift i njezinim propalim vezama i pjesmama koje piše o njima, o Rihanni i njezinoj prozirnoj haljini sa Swarovski kristalima, nije da nam je stalo do tih, pojedinih mladih djevojaka, njihove dobrobiti ili morala.
Ono do čega nam je stalo su te mitološke Druge Cure na koje projiciramo sve naše kulturalne anksioznosti. Seksualiziramo mlade žene, i istodobno paničarimo kada se usude pokazati svoju seksualnost na vlastiti način koji im mi nismo eksplicitno odredili.
Nebrojeni glazbenici, mahom muškarci, izgradili su uspješne karijere pjesmama o svim djevojkama s kojima su izlazili, ali Taylor Swift se napada jer piše o svojim bivšim dečkima.
Miley Cyrus
Paparazzi posvuda prate poznate djevojke, dok se istodobno čitav internet zgraža nad selfie kulturom i činjenicom da mlade žene zbog šire dostupnosti tehnologije po prvi puta nakon dugo vremena imaju moć kontrolirati kako se žele prikazati svijetu. Učimo djevojke da su za njih haljinice i ružičasto i bajke o prinčevima i princezama, a mrzimo Sansu Stark. Cijenimo i sudimo djevojke kao objekte žudnje ili prezira, a ponekad i oboje, bez da ih cijenimo kao individualne osobe. Identificirati se kao žena dovoljno je komplicirano i teško bez moralne panike, očekivanja i požude prožete krivnjom koje čitava kultura projicira na djevojke, žene i tinejdžerke od kojih se očekuje da budu prazne ljušture koje samo čekaju da ih drugi definiraju i daju im značenje, jer naravno da im nije dozvoljeno da se same identificiraju kako žele.
Uništimo ideju da je “ja nisam kao druge cure” dobar stav, i da je u redu prezirati i osuđivati (druge) mlade žene. Druge Cure su jednako stvarne kao Pepeljuga ili Snjeguljica. Raskinimo sasvim s mentalitetom da je jedna vrsta ženskosti bolja od druge.
Draga mizoginijo: we are never, ever, ever, ever getting back together.
