Časopis We Who Feel Differently (Mi koji/e se osjećamo drugačije/drugačijima, Mi koji/e razmišljamo drugačije), sam sebe opisuje kao “sporadičnu online publikaciju” koja se bavi pitanjima queer kulture, odnosno propitkuje međunarodne LGBTIQ politike iz queer perspektive. Najnoviji jesenski broj (treći po redu) donosi sedam tekstova posvećenih HIV/AIDS aktivizmu koji, kako tvrdi gostujući urednik Theodore “Ted” Kerr, krajem 90-ih polako zamire i nestaje iz javnog medijskog prostora.
Uvodni tekst pisca, umjetnika i bivšeg programskog menadžera udruge Visual AIDS Teda Kerra započinje sjećanjem na prosvjed održan 2010. godine u New Yorku povodom cenzure videa Fire In My Belly umjetnika Davida Wojnarowicza. Sudionici/e protestnog marša nosili/e su maske s prizorom iz videa: Davidovo lice zašivenih ustiju. Spomenuti protest za Kerra je označio “dan kada je prekinuta druga šutnja o HIV-u/AIDS-u i kada je ponovno pokrenuta javna rasprava o epidemiji AIDS-a”.
Davida Wojnarowicz
Pojam ‘druge šutnje’ ovdje se odnosi na 12-ogodišnje razdoblje započeto 1996. godine kada je javnosti predstavljen novi spasonosni lijek, što je dovelo do radikalnog smanjenja javnog prostora za raspravu o epidemiji HIV-a/AIDS-a.
“Nakon mnogo aktivističkog djelovanja i gubitaka”, piše Kerr, “AIDS se iz javnog problema pretvorio u osobno iskustvo”.
Iako je posljednjih nekoliko godina zamjetan “povratak krizi AIDS-a”, Kerr smatra da suvremenim nastojanjima nedostaju temelji sačinjeni od kolektivizma i feminizma na kojima je AIDS aktivizam izvorno sazdan.
Tekst vizualne umjetnice i performerice Xaviere Simmons sačinjen je od niza poticajnih pitanja koja pozivaju čitatelja/icu na promišljanje o tome što sve implicira razgovor “o HIV-u/AIDS-u u 21. stoljeću”.
Xaviere Simmons
Slijedi intervju aktivista i seksualnog radnika Cyda Nove s umjetnikom Patom Hebertom o časopisu Corpus Magazine (2003.–2008.), utjecajnoj publikaciji udruge AIDS Project Los Angeles. Osmišljen kao zbirka novinarskih i književnih tekstova, memoara i umjetničkih radova, koje osobe zaražene HIV-om stvaraju za osobe zaražene HIV-om, Corpus se opirao tada dominantnoj retorici HIV-a/AIDS-a koja se kretala između dva ekstrema: otpornosti i neodgovornosti.
Emily Roysdon, fotografija s naslovnice časopisa Corpus, 2006.
Njegov značaj naročito dolazi do izražaja u “stravično konzervativnim godinama Busheve administracije kada su AIDS aktivizam ozbiljno unazadili pristupi koji su promicali apstinenciju i ekstremna ograničenja programatskog sadržaja”.
Aimar Arriola javlja se s esejem u kojem analizira rad i naslijeđe AIDS aktivistice Iris De La Cruz (1954.–1991.), povezujući ga s djelovanjem suvremene umjetnice i aktivistice Jessice Withbread (inicijatorica danas globalnog kolektivnog istraživačko-umjetničkog projekta Tea Time kojemu je cilj povezati žene koje žive s virusom HIV-a) i filmašice Sally Gutierrez Dewar.
Tekst Kenyona Farrowa analizira trenutno stanje AIDS aktivizma za koji vjeruje da ostaje u sjeni pokreta za jednakost. Iako su na području borbe protiv AIDS-a ostvareni brojni pozitivni pomaci, piše Farrow, to ne znači da je problem nestao. Štoviše, dolazi do “getoizacije” epidemije HIV-a koja “najvećim djelom zahvaća siromašne gay crnce i biseksualce, crne transrodne žene, beskućnike/ce, ovisnike/ce o drogama”.
Pato Hebert
Prilog naslovljen “There is Tremendous Ferocity in Being Gentle” sastoji se od prijepiske između kritičara i kuratora Nathana Leeja i Carlosa Motte, jednog od osnivača časopisa We Who Feel Differently. Lee i Mott raspravljaju o profilaksi pred izlaganje i preventivnim lijekovima poput Truvade, (queer) seksu i intimnosti, potrebi za zajedništvom i podrškom, granicama između “pozitivnog” i “negativnog”, itd.
Jess Mac, It’s a Wrap, 2014.
Tematski broj zatvara kratka priča Bryn Kelly “Other Balms, Other Gileads” koja, prikazujući jedan dan u životu transrodne žene, obrađuje brojne teme otvorene u raspravi između Leeja i Motte, kao što su seks i intimnost, te egzistencija u tzv. “eri farmakopornografije”.
Carlos Motta, Magical pill,2014.
Kako ističe urednik Ted Kerr, cilj eseja, priča, razgovora i slika (radovi umjetnika/ca-članova/ica Visual AIDS Artist Registry-a) okupljenih u ovom časopisu nije samo potaknuti čitatelja/icu na razmišljanje o temama koje obrađuju sami/e autori(ce), već i nadahnuti ga/ju da promisli o svim onim problemima i pitanjima koje tek treba otvoriti.
https://www.youtube.com/watch?v=RM_80zif-5w
