Eskapistička distrakcija extraordinaire, Netflix, uljepšala je korona restrikcije sa svojom novom serijom Bridgerton. Za one koje nisu gledale seriju, Bridgerton je povijesna drama smještena u Londonu devetnaestog stoljeća, u kojem mlade udavače i neženje trebaju naći partnera/icu. Upoznajemo nekoliko imućnih obitelji, kao i obitelj Bridgerton, majku Violet i njezino osmero djece, od kojih je fokus na prvorođenoj kćeri Daphne. Iako je Daphne najpoželjnija djevojka na svakom balu, ona nema uspjeha u pronalasku svog ‘princa na bijelom konju’ jer njezin stariji brat Anthony odbija svakog momka koji joj se približi. Daphneino nezadovoljstvo prestaje nakon što slučajno upozna Vojvodu od Hastingsa, Simona Basseta. Prva polovina serije je posvećena prijateljstvu Simona i Daphne, koji polako razvijaju romantične osjećaje jedno prema drugome, dok je druga polovina serije posvećena njihovom romantičnom i bračnom odnosu.
Masturbirati ili ne, pitanje je sad
Razlog zbog kojeg mi je ova serija ostala upečatljiva jest nedostatak ženskog znanja o seksu. Glavni lik Daphne je, pogađate, djevica koja se nikad nije poljubila, koja nikada nije niti masturbirala. S obzirom na to da Daphne nema od koga niti od kuda učiti o čarima užitka za odrasle, oslanja se na (ne)znanje svoje majke. Tijekom prve polovine serije, njezina majka Violet joj nikad ne objasni što se točno događa u krevetu između muškarca i žene. Kada kupuju odjeću za Daphnein medeni mjesec, prodavačica i Violet pričaju o tome kako bi bilo dobro kupiti pet spavaćica, što zbuni Daphne. Prodavačica se kratko nasmiješi i kaže da te spavaćice nisu za nju, već za njezinog supruga (da mu bude zanosna u njima). Vidjevši da joj je kćer i dalje vidno zbunjena, Violet slegne ramenima i plaho se nasmiješi.
Čak i na svom vjenčanju, kada Daphne priča s Violet (ženom koja je rodila osmero djece!) o prvoj bračnoj noći, njezina majka joj ne otkriva previše zbog vlastitog srama. „Pa znaš, i tvoj tata i ja smo se jako voljeli… Ne moraš mi ništa otkriti ako ste ti i Simon već nešto radili… Sve će biti dobro“, rečnice su kojima Violet ne ulijeva hrabrost (niti znanje) svojoj kćeri.
Onaj tko je potaknuo Daphne na masturbaciju je upravo odabranik njezina srca – Simon. Nakon stidljivo neugodnog razgovora o seksualnom užitku, on joj ukratko objasni kako žena masturbira. Simon s podsmijehom kaže kako je apsurdno da majke ne uče svoje kćeri o seksu ni o masturbaciji, na što se ona složi s njime. Daphne je na kraju prisiljena razgovarati o seksu sa svojom služavkom, koja joj detaljno objasni sve što je zanima. Violet, ugledna i obrazovana žena iz bogate obitelji, nije mogla objasniti vlastitoj kćeri kako funkcionira seks, ali zato je siromašna i navodno neobrazovana služavka rado odgovorila na sva pitanja.

Daphne nije jedini ženski lik u seriji koji ne zna ništa o seksu, vlastitom tijelu ni seksualnom užitku. Njezina sestra Eloise zajedno s prijateljicom Penelope Featherington pokušava dokučiti kako dolazi do trudnoće kada saznaju da je jedna od žena u kućanstvu trudna. Ozbiljno su se usredotočile na otkrivanje toga kako se prave bebe, samo zato da bi i same izbjegle trudnoću prije braka. Penelopeina majka, baš poput Violet, nije htjela pričati o seksu i trudnoći sa svojom kćeri. Nažalost, najbliže što su Eloise i Penelope došle do odgovora jest da žene zatrudne “zbog ljubavi,” što im nije od velike pomoći.
U seriji Bridgerton vidimo oštru razliku između onoga što je društveno prihvatljivo za Anthonyja, i onoga što je društveno prihvatljivo za Daphne. Anthony ima seksualnu vezu s opernom pjevačicom koju želi zatajiti od obitelji, ali čak i u slučaju da saznaju to ga ne bi upropastilo. Međutim, da netko vidi da je Daphne nasamo s muškarcem koji joj nije obitelj, to bi pokvarilo ne samo njezine izglede, već i izglede njezinih sestara da se udaju se za muškarca iz ugledne dobrostojeće obitelji. Muškarcima je sve dozvoljeno i sve im se prašta. Ženama ništa nije dozvoljeno i ništa im se ne prašta.
Iako u današnje vrijeme djevojke i mladići znaju puno više o seksu, užitku, zaštiti i općenito seksualnosti, nevoljkost majki da pričaju sa svojim kćerima o seksu je konstantna. Seks je tabu tema o kojoj se ne govori u dobrim obiteljima. Također, i dalje vrijedi mišljenje da muškarac može (i treba) imati koju hoće i koliko ih hoće, dok za ženu nije poželjno da ima puno partnera i seksualnog iskustva. Svijet 21. stoljeća je, naravno, bolji za žene od prethodnih stoljeća, ali zadah prošlosti se i dalje osjeti.
Seks pozitivnost i otvorenost novog doba
Britanska serija koja je potpuna suprotnost Bridgertonu je Sex Education (Seksualni odgoj). Bridgerton se temelji na nedostatku znanja i razgovora o seksu, dok je Sex Ed baziran upravo na seksu. Serija prati troje srednjoškolaca – djevojku Maeve i najbolje prijatelje Erica i Otisa, čija majka Jean je seksualna terapeutkinja (bavi se spolnim zdravljem i seksualnim poremećajima). Maeve i Otis osnuju “kliniku” za seksualnu terapiju, u kojoj Otis sluša i savjetuje pacijente, tinejdžere iz svoje srednje škole, a Maeve im to naplaćuje. Iako se Otisova majka Jean ponaša kao da seks nije ‘big deal’, Otis rješava probleme svojih vršnjaka na drugačiji način: on želi dublje istražiti zašto srednjoškolci imaju seksualne probleme. Ispostavlja se da tinejdžeri nemaju problema sa samim seksualnim činom, nego s mentalnom blokadom koja dolazi s (pretjeranim) razmišljanjem o seksu.
Otisovi vršnjaci misle kako Otis sigurno ima puno seksualnog iskustva, zbog čega može davati savjete i ‘primati pacijente’, no Otis je zapravo još djevac. Iako mu je majka seksualna terapeutkinja koja obožava pričati o seksu te ga potiče na razgovor, govoreći mu kako je seks normalan i da se nema čega stidjeti, te iako je on tinejdžer i hormoni mu divljaju, Otis još nije niti masturbirao. Zanimljivo je gledati kako Otis polako rješava svoje blokade, a istovremeno pomaže ostalima da riješe svoje.

Srednjoškolka Maeve je više od pukog arhetipa buntovne djevojke. Roditelji su je napustili kao malu, živi sama u kamp prikolici i izdržava se novcem iz ‘klinike’. Iako je Otis oduševljen njome jer utjelovljuje estetiku cool djevojke, Maeve u školi doživljava intenzivno uznemiravanje kolega iz razreda koji je nazivaju pogrdnim riječima poput ‘kurva’ i ‘drolja’. To ne sprječava Maeve da bude žilava i praktična. U jednoj od epizoda, Maeve sazna da je trudna i odluči se na pobačaj, pri čemu pobačaj nije senzacionaliziran, a njezina odluka nije pretvorena u dramatičnu tešku odluku (što je jedan od mitova abortusa – da će te odluka na abortus ZAUVIJEK pratiti i da će ti biti žao ako se odlučiš na njega). Maeve se ne može brinuti sama o sebi, kako bi se onda brinula za dijete? Ona ima 17 godina, nema obitelj, nema novca, nema potporu. Kada sazna da je trudna, Maeve ne počne plakati – ona shvaća kako mora najprije riješiti situaciju. U kasnijim epizodama abortus se ne spominje, što nam kao gledateljima/cama daje do znanja da on nije smak svijeta i da život djevojke/žene ide dalje.
Njezino veličanstvo glans clitoris
Unatoč tome što su Bridgerton i Sex Education zbilja različite serije, postoji jedna stvar koja im je zajednička – važnost ženskog zadovoljstva. U povijesti seksualne anatomije klitoris je dugo bio odbačen, omalovažen i neshvaćen. Kada je francuski liječnik 1545. prvi put secirao ovaj organ, nazvao ga je membre honteux – “sramotni ud“ – i proglasio mokrenje njegovom jedinom svrhom. Ranija podrijetla riječi su nejasna. Klitoris dolazi iz grčkog kleitoris, što je prevedeno i kao “malo brdo” i “trljati”, sugerirajući drevnu igru riječi.
Suprotno popularnom mišljenje, klitoris nije veličine graška. Otprilike 90 posto klitorisa leži ispod vidljive površine. To je rašireno kraljevstvo pucketavih živaca i krvnih žila. Ispod kvržice, nazvane glans clitoris, organ okružuje rodnicu, s ‘rukama’ koje se rašire i do devet centimetara u zdjelicu. Svi dijelovi ispod površine izrađeni su od erektilnog tkiva, što znači da nabubre od krvi kad se uzbude i postanu još veći. Ta glavnina organa ispod površine obiluje vezama: klitoris je usko isprepleten sa svim zdjeličnim strukturama oko sebe, uključujući uretru (kanal za mokrenje), rodnicu i stidne usne.
Anatomija klitorisa ima implikacije u spavaćoj sobi, u učionici i na operacijskom stolu. Razumijevanje punog oblika klitorisa pomaže nam da poboljšamo udžbenike anatomije i bolje shvatimo kako djeluje ženski orgazam. Također pomaže kirurzima da poštede ključne živce tijekom operacije zdjelice i poprave klitorise žena koje su pretrpjele sakaćenje ženskih spolnih organa.
Ono što je istovremeno smiješno i tužno jest to da je ljudima, počevši od starih Grka, trebalo više od 2000 godina da steknu imalo razumijevanja klitorisa – unatoč činjenici da ga ima polovica stanovništva. Iako se ženska anatomija nije toliko promijenila, naše razumijevanje nje sigurno jest. Tijekom povijesti klitoris se gubio, pronalazio, ponovno gubio i ponovno pronalazio. Nažalost, klitoris u svojoj punoj veličini još uvijek nije adekvatno prikazan u većini udžbenika anatomije.

Frigidni Freud
Klitoris je bio nepoznanica dugi niz godina. Medicinari nisu znali što bi s njime niti kako bi ga definirali, a sve što nije dobro razjašnjeno daje mjesto pogreškama i krivim idejama. Upravo od tuda, u viktorijansko doba, proizlazi i misao da je klitoralni orgazam pogrešan. Možda ste čule/i za histeriju, takozvanu mentalnu bolest koja je navodno posljedica prekomjerne ženske seksualne želje. Histerija se “liječila” poticanjem na orgazam od strane liječnika ili čak uklanjanjem klitorisa. U toj atmosferi stigma, otac moderne psihologije Sigmund Freud stvorio je svoje utjecajno djelo. Prema Freudu, dok su djevojčice doživljavale užitak zbog klitorisa, odrasle žene morale su fokus usmjeriti isključivo na vaginalni orgazam. U protivnom su riskirale dobivanje psihičkog poremećaja.
Kao rezultat toga, do sredine dvadesetog stoljeća psiholozi su smatrali žene, koje su doživjele orgazam od stimulacije klitorisa, nezrelima i sklone psihozama. “Ispravno” seksualno zadovoljstvo definiralo se samo putem vaginalnih heteroseksualnih odnosa udanih žena. Žene koje nisu mogle doživjeti orgazam vaginalnim putem često su se smatrale frigidnima, poremećenima ili se pretpostavljalo da su lezbijke – što se također smatralo mentalnom bolešću.
Većina suvremenih seksoloških istraživanja slaže se da, za razliku od Freudovog neznanstvenog gledišta, ženski orgazam zapravo ne dolazi iz vagine, gdje ima malo živčanih završetaka. Do ženskog orgazma dolazi podražajem “klitouretrovaginalnog kompleksa”, strukture živčanih završetaka koja se proteže od vidljivog klitorisa pa do duboko u tijelo. To znači da, umjesto da postoje anatomski različiti klitoralni i vaginalni orgazmi, žene mogu doživjeti različite orgazmičke senzacije od stimuliranja klitouretrovaginalnog kompleksa na različitim mjestima. Stoga stimulacija klitorisa nije samo zdrava – ona je osnova ženskog orgazma.
Seks edukacija – seks liberacija
Danas se psihologija ne fokusira na seksualnu “normalnost”, već na ideju da bi sve osobe trebale imati pristup zdravom seksualnom užitku koji proizlazi iz dobre komunikacije i uzajamnog poštovanja. Osim jasne komunikacije i poštovanja kao minimuma, smatram da je od velike važnosti za svaku osobu da se educira o vlastitom tijelu te da ga polako i sigurno istražuje. Iako današnje doba seks pozitivnosti ima svojih dobrih strana, bitno je naglasiti da mi, žene, ne trebamo raditi ono što ne želimo. Nemojmo lažirati kinkove niti pristajati na ono što nam nije ugodno. Nemojmo misliti da je seks identičan onome iz mainstream pornografije (također, žensko tijelo nije uvijek glatko i bez celulita i ne, svaka vulva ne izgleda identično, baš kao što niti svaki penis nije enormno velik). Više znanja o ljudskim tijelima, o samozadovoljavanju i o orgazmu dovodi do manje nerealnih očekivanja i manje razočaranja. Stoga, gledajmo zabavne serije i prakticirajmo siguran seks!