Feministyle 28.10.2015.

Naše kulture nisu kostimi

Studenti/ce Sveučilišta Duke nedavno su pokrenulie kampanju pod naslovom #OurCulturesAreNotCostumes.

Ideja ove foto-kampanje je adresirati pitanje kulturalne aproprijacije, posebice izražene za vrijeme maškara, odnosno, u američkom kontekstu, maskiranja za Noć vještica. Kako bi naglasili važnost solidarnosti, osobe na fotografijama nisu nužno povezane sa slikama koje reprezentiraju njihovu vlastitu kulturu. Pogledajte galeriju!

{gallery}OurCulturesAreNotCostumes{/gallery}

Povezano

Strašne Žene 15.07.

Emmeline Pankhurst i pravo na slobodu

„Mi nismo tu jer kršimo zakon, mi smo tu jer ga stvaramo.”

Strašne Žene 05.07.

Klasna revolucija Clare Zetkin

„Tko profitira od ovog rata? Samo manjina u svakoj naciji: proizvođači pušaka i topova, čeličnih oklopa i torpednih čamaca, vlasnici brodogradilišta i dobavljači vojnih potrepština. U interesu svoga profita, šire mržnju među ljudima pridonoseći širenju rata. Radnici/e neće dobiti ništa od rata, a izgubit će sve što imaju.“

Strašne Žene 05.06.

Borka Pavićević: Borkinja kulture otpora

„Kad glagol preživeti zameni glagol živeti, dobije se model koji je zapravo eutanazija jednoga društva.”

Strašne Žene 03.06.

Josephine Baker - Neustrašiva borkinja za pravdu

„Proživjela sam cijeli svoj život u uvjerenju da bi svi ljudi svijeta mogli naučiti živjeti zajedno i u miru kada bi bili odgojeni bez predrasuda.”

Strašne Žene 27.05.

Helen Keller - Inspiracija za život bez ograničenja

“Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji; ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.”

Strašne Žene 08.05.

Tanja Tagirov: Arkzin je bio naš izmišljeni otok!

„Neki ljudi su mi bili malo neobični. I bilo je pitanje vlastitog sazrijevanja, da prihvatiš ljude koji su drugačiji od tebe i nisu do tada bili dio tvoga svijeta. I jedina dobra stvar koja nam se desila s tim ratom i raspadom zemlje u kojoj smo svi zajedno živjeli, je to da si odjednom upoznao sve one divne i krasne ljude, od Tuzle, preko Sarajeva, do Beograda... koje inače u normalnim životnim kolotečinama, nikada ne bi našli.”