Nekoć zabranjivana, cenzurirana i ušutkavana od strane režima, Márta Mészáros danas je jedna od najznačajnijih svjetskih redateljica i scenaristica.
Ova kultna mađarska filmašica u svojim filmovima problematizira položaj žena u društvu, političke okolnosti, kompleksne obiteljske međuodnose i mnoge druge teme koje su vladajućima u njezinoj rodnoj zemlji nerijetko bile trn u oku. Svojim radom zahvaća i širok spektar vrsta i žanrova od edukativnih, dokumentarnih i znanstvenopopularnih filmova do obiteljskih drama, često inspiranih njezinim vlastitim životnim iskustvom.
Rođena je na današnji dan 1931. godine u Kispetu u Mađarskoj. S pet godina s obitelji seli u Rusiju i tamo provodi djetinjstvo. Dvije godine nakon selidbe njezin otac, inače poznati kipar Laszlo Mészáros, zatočen je iz političkih razloga i nikad više nije viđen. Nedugo nakon toga ostaje i bez majke koja umire od tifusa. 1946. godine, po završetku Drugog svjetskog rata, Márta se vraća natrag u Mađarsku.
Nakon završene srednje škole, ponovno odlazi u Rusiju, no ovaj put na studij filmske režije u Moskvu, na uglednu filmsku školu VGIK. Redateljsku karijeru započinje dokumentarnim filmovima od kojih je najpoznatiji Heartbeat, uzbudljiv dokumentarni film o operaciji na srcu dječaka iz 1961. godine.
Njezin prvi dugometražni film The Girl iz 1968. godine prvi je mađarski dugometražni film koji je režirala žena. To je priča o djevojci odrasloj u domu za nezbrinutu djecu koja kreće u potragu za svojim biološkim roditeljima.
Svjetsku slavu stječe filmom Adoption koji 1975. godine osvaja Zlatnog medvjeda na Filmskom festivalu u Berlinu. Film je to o ženi koja želi dijete sa svojim ljubavnikom, bez ikakvih interesa za sklapanjem braka. Nakon toga je uslijedio provokativan film Nine Months u kojem je pred kamerama prikazala stvaran porod.
Ipak, traumatično djetinjstvo koje je proživjela možda je ponajviše uvjetovalo tematiku i žanr filmova koje stvara. Upravo trilogija Dnevnika iz 1980-ih godina najbolje prikazuje autobiografske elemente iz autoričina života: Diary for my Children, Diary for my Loved Ones i Diary for my Father and Mother.
Za film Diary for my Children je pune dvije godine čekala na dopuštenje i distribuciju. Sporni djelovi filma kritički su oslikavali aktualnu političku situaciju u Mađarskoj, što vladajućima nikako nije bilo prihvatljivo. No, za isti taj film osvojila je nagradu Grand Prix u Cannesu 1984. godine.
Dvije godine kasnije snimila je za UNESCO danas posebice aktualan film pod nazivom Ave Maria u kojem progovara o patnjama koje proživljavaju žene izbjeglice diljem svijeta.
Scena iz film “Diary for my children”
Márta je svojim radom probijala put drugim redateljicama u vrijeme kada su postojali brojni problemi i prepreke za žene u filmskoj industriji. Kada je započinjala karijeru, redateljice su još uvijek bile rijetkost. “Ovo zanimanje tad jednostavno nije bilo prihvatljivo za ženu”, izjavila je.
Današnja situacija promijenjena je utoliko što više nije čudno ako se žena bavi redateljskim poslom, no još uvijek postoji višeslojna diskriminacija žena u filmskom svijetu. Svojim je mlađim kolegicama poručila:
„Živimo u teškim vremenima. Mislim da je jako bitno da se redateljice obraćaju svojoj generaciji, da pokažu kako su i one snažne i odlučne,” rekla je.
Filmovi Márte Mészáros istovremeno su politički nabijeni, aktualni, intimni i uvijek prožeti feminizmom. Na 63. Pulskom filmskom festivalu kao počasnoj gošći uručena joj je Zlatna arena za životno djelo.
Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.
