Ako uđete u bilo koju trgovinu igračkama ili opremom za djecu, ne možete ne primijetiti da postoji vrlo jasno određeni odjeljci ‘za djevojčice’ i ‘za dječake’. Na prvi je pogled jasno kome je namijenjen određeni proizvod.
Oni namijenjeni djevojčicama obično su roze boje, ili neke srodne nijanse, dok su oni namijenjeni dječacima većinom plavi, zeleni ili smeđi.
Za mnoge žene, roza boja je bila neizbježna tijekom odrastanja, a stvorila su se i dva dijametralno suprotna stajališta: neke od njih strastveno su obožavale tu boju, što se nastavilo i u odrasloj dobi, dok su je druge mrzile svim svojim bićem.
U svom projektu Moja omiljena boja je bila žuta, fotografkinja Kirsty Mackay istražuje taj fenomen, koji ona naziva „pinkification”.
„Bila sam svjesna ogromne prisutnosti ružičaste na tržištu za djecu, ali kada je moja kći rođena, postala sam zainteresirana za nju kao temu mog rada”, rekla je Mackay za The Huffington Post. „Iako moja obitelj nije izabrala kupovati ružičasto, bili smo preplavljeni ružičastom. Tek onda sam počela shvaćati koliko je moćna ta boja postala.”
Mackay također upozorava da mnogi ljudi uzimaju povezanost roze boje i ženstvenosti zdravo za gotovo i uopće ju ne preispituju. No nije uvijek bilo tako. Fenomen roze rastao je paralelno s porastom konzumerizma 80-ih godina 20. stoljeća, a danas je u suprotnosti s onim što mnogi roditelji žele za svoje dijete.
„Kroz proces fotografiranja i razgovora s djevojčicama čije su fotografije u knjizi,vidjela sam kako im se diktira. Postoji nedostatak izbora i osobne slobode, i to je još jedna prepreka koju moraju prijeći”, zaključuje Mackay.
{gallery}pink_yellow{/gallery}
