Početkom ove godine po prvi sam put otputovala u New York. Nažalost (iako vjerojatnije nasreću), New York ipak nije poprište edukativnog lezbijskog putopisnog zapleta koji bi se mogao izmaštati na temelju naslova ovog teksta.
Tamo sam provela mjesec dana u Kući Neda, rezidenciji koju je nedavno pokrenula hrvatska umjetnica Maja Čule u želji da poveže LGBTIQ osobe iz Hrvatske s njujorškom umjetničkom i aktivističkom scenom.
Za mene je boravak u Kući Neda bio vrijedno, čak transformativno iskustvo. Dijelom je za to zaslužan sam grad – New York je istovremeno i najljepše i najsumanutije mjesto na kojem sam bila. Dijelom je stvar u samoj rezidenciji – Kuća Neda poslužila mi je kao nužan predah od često prebrzog i preintenzivnog (i kustoskog i aktivističkog) rada u neprofitnom sektoru, kao prostor za posvećeniji i kreativniji pristup temama kojima se inače bavim (ili trudim baviti). Kao trenutak za refleksiju, nadahnuće, a najviše za sebe.
Novo izdanje Kuće Neda planira se za kraj ove godine, a trenutno je u tijeku IndieGogo kampanja kojom se nastoje prikupiti sredstva za njezino održavanje. Ako vam se ideja dopada i ako ste u mogućnosti, najtoplije vas potičem vas da je podržite!
Više informacija o rezidenciji dostupno je ovdje, a donirati možete ovdje.
A da ne pomislite da je ovaj tekst najobičnija navlakuša, u nastavku doista slijede – lezbijske drame. Riječ je o kombinacijama fotografija (uglavnom umjetničkih djela) koje sam tijekom boravka u New Yorku zabilježila i sažetih, a usudila bih se reći i mrvicu poboljšanih (filmskih) lezbijskih zapleta.
Nadam se da ćete ih pogledati otvorena srca, a još više otvorena novčanika!
Više informacija o rezidenciji dostupno je ovdje, a donirati možete ovdje.
