Objavljeno

Kako izgleda izložba ruskih feminističkih grafika?

U St. Peterburgu je održana uzbudljiva izložba ženske društveno angažirane grafičke umjetnosti Feministička olovka. Kustosice Victoria Lomasko i Nadia Plungian, na izložbi su okupile stripove, postere i radove ulične umjetnosti ruskih, ukrajinskih i europskih aktivističkih umjetnica.

“Grafička umjetnost je igrala veoma važnu ulogu u povijesti mnogih različitih društvenih pokreta. Stvorila je cijele struje revolucionarne umjetnosti, i dakako, zadržava svoju vodeću ulogu u svijetu uličnog i internet aktivizma, da ne govorimo o tiskanim izdanjima poput fanzina“, piše Plungian, povjesničarka, umjetnica i aktivistkinja, te dodaje da su ulični prosvjedi, gradski zidovi i Internet najvažnija mjesta za izlaganje feminističke umjetnosti u Rusiji.

Dio inspiracije za ovu izložbu proizlazi i iz grafičkog novinarstva kustosice Victorie Lomasko, koja je od 2006. godine stalna sudionica prosvjeda i političkih suđenja u Rusiji, tijekom kojih je crtala sudionike tih burnih događaja.

Uz izložbu, organizirane su i radionice i predavanja na kojima se raspravljalo o položaju žena u Rusiji, umjetničkom svijetu i izvan njega. “Feministička olovka je zajednica umjetnica koje su sposobne za samoorganizaciju i solidarnost” pišu Lomasko i Plungian u katalogu izložbe. “Odavno je postalo potrebno da žene u Rusiji analiziraju svoj položaj i počnu nazivati diskriminatorni status quo njegovim pravim imenom”.

„Imala sam prilike vidjeti jako mali broj slika snažnih i samodostatnih žena u vizualnoj umjetnosti, a kada su prikazane, uvijek su idealizirane i savršene, ne mogu se povezati s njima. Postoji mnogo slika normalnih muškaraca koji imaju pravo na sreću i na svoje mišljenje, dok za žene postoje samo dvije opcije: ili će biti briljantne superžene ili će ostati kod kuće i slušati supruga ili oca. Kao da samo neka iznimna žena koja je miljama iznad svih muškaraca u svom okruženju ima pravo glasa“, kaže o svom djelu Crvenokosa umjetnica Hagra.

Umjetnica Victoria Lomasko piše da su tijekom njezinog odrastanja sve žene i djevojke govorile samo o muškarcima, vjerujući da ljubav može promijeniti monotoni tijek njihovih života. Ona je s druge strane vjerovala u svoj poziv umjetnice, u čemu ju je podržavao samo otac, dok su majke nekih njezinih prijateljica svojim kćerima govorile da ju izbjegavaju, strahujući valjda da će ih zaraziti svojim ponašanjem i da zbog toga neće uspješno pronaći supruga.“Imale su pravo: još uvijek nisam udana i nemam djece. Postala sam umjetnica, ali ne osjećam se kao pobjednica. U ovoj zemlji, i moja i njihova životna strategija završava porazom. Gledam heroine iz svoje serije grafika Feminine i nalazim se u svima njima“, kaže Lomasko.

„Mogla bih otići u šumu, jesti komarce, dobiti stjenice, mogu im vjerovati, mogla bih živjeti s njima bolje nego što živim sa sobom, bolje nego bih živjela s muškarcem“, tekst je inkorporiran u djelo Poline Petrushine iz serije Histerični spisi Poline P.

U svojoj seriji grafika pod nazivom Žene iz psihijatrijske bolnice br. 5 u Khot’kovu, umjetnica Yana Smetanina, govori o svom iskustvu u psihijatrijskoj bolnici gdje je otkrila da su većina marginaliziranih, napuštenih i mentalno bolesnih ljudi tamo, ljudi koji se naučila bojati, ustvari žene koje su preživjele neki oblik nasilja. Ova grafika donosi priču mlade žene, vjerojatno iz Konga, koja je pronađena na ulici, sa znakovima seksualnog zlostavljanja, a kako policija nije znala što će s njom, jednostavno su ju smjestili u psihijatrijsku bolnicu. U vrijeme kada je ovo crtala, umjetnica je u bolnici bila više od godinu dana. [V.U.] BitchMagazine…


Povezano