Juliet Jacques novinarka je, kritičarka i spisateljica koja trenutno u New Statesmanu piše o temama koje ju i inače najviše zaokupljaju: literaturi, filmu, umjetnosti, glazbi, rodu, seksualnosti i nogometu.
U MaMi nas je u ožujku prošle godine (nakon gostovanja na Rdečim Zorama, i dan prije gostovanja na riječkom sveučilištu) počastila izvrsnim predavanjem o prezentaciji trans osoba u glazbi, filmovima i britanskim medijima s posebnom kritikom lezbijskih i feminističkih glasova Julie Burchhill i Julie Bindel na Guardianu koje su u više navrata bile izrazito netrpeljive i isključive glede trans pitanja, a ukratko smo bili i upoznati s nedjelom Janice Raymond, kao i pozitivnim doprinosima Kate Bornstein, Sandy Stone, Julie Serano i Lesliea Feinberga.
Kako bi dala veći legimitet i dostojnu samoreprezentaciju transgender osoba, Juliet Jaques je nakon godinu dana pregovora uspjela u naumu i od 2010. do kraja 2012. je pisala blog Transgender Journey za Guardian, i to je bilo prvi put da je ta tematika kao i proces promjene spola bio ekstenzivno dokumentiran u ovoj centralnoj britanskoj tiskovini.
Predavanje u MaMi (koje u cijelosti možete pogledati ovdje) je bila rijetko vidljiva sinergija teorijske i kulturalne potkovanosti i osobnog iskustva, te je kao što su nazočni primjetili, Juliet Jacques osoba koja bi zbog tolike profesionalnosti i autentičnosti bila savršena kandidatkinja za sveučilišnu profesoricu neke humanističke katedre.
Nakon predavanja s nama je ukratko prokomentrirala ključnu razliku između filmova Dallas Buyers Club (2013.) i Transamerica (2005.) u prezentaciji trans likova, prošlogodišnje outanje Lane Watchowski, izjavu Lucasa Silveire ‘I’m a better man for having been a woman’, podijelila filmske favorite glede gender-variant prezentacije i otkrila detalje oko knjige koja se očekuje u rujnu. Sve to pogledajte u priloženom video intervjuu.
Osim u navedenim medijima, Juliet Jacques možete pratiti i na twitteru: @julietjacques.
