Povodom Međunarodnog dana vidljivosti transrodnih osoba, novinarka, kritičarka i spisateljica Juliet Jacques, s kojom smo vodili video intervju, za The Guardian odaje počast znamenitim trans* ličnostima.
Francuski vojnik i diplomat Chevalier d’Eon (1728–1810), ovjekovječen na spomenutom portretu, javno je živio kao žena u 18. stoljeću, u Londonu. Chevalier, po kojem je skovan termin eoizam (kasnije je prevladala riječ transvestizam) i čije je ime preuzela grupa Beaumont Society ostao je poznat dugo nakon smrti. No osim njega tu su i mnogi drugi koji su kršili rodne norme, još od rimskog cara Elagabala, a ovdje ističemo njih pet.
James Miranda Barry (oko 1790-ih – 1865)
James Miranda Barry (oko 1790-ih – 1865)U viktorijanskoj i industrijskoj Britaniji vlasti nisu vidjele drugih razloga, osim seksualnih, zbog kojih bi se muškarci preodijevali u žene, te su uhićivale cross-dressere zbog sumnje da su počinili „neprirodna djela“. S druge strane, bilo je prihvatljivo da osobe rođene kao žene, zbog prirode svog zanimanja, žive i grade karijeru kao muškarci.
Slučaj vojnog kirurga Jamesa Barryja, koji se brinuo o sanitarnim uvjetima i borio za poboljšanje medicinskog tretmana žena, crnaca i siromašnih ljudi diljem Britanskog carstva, osobito je kontroverzan, no nedavno istraživanje Herculesa Michaela du Preeza sugerira da su glasine o Barryjevom spolu nešto više od urbane legende.
Sylvia Rivera (1951–2002)
Sylvia Rivera (1951–2002)Sylvia Rivera bila je među onima kojima je prekipjelo nakon brojnih policijskih racija u glasovitom newyorškom Stonewallu, gdje je 1969. godine eskalirala borba trans i gay osoba protiv policijske represije.
Neredi su inspirirali brojne aktiviste, a Rivera i Marsha P. Johnson formirale su Street Transvestite Action Revolutionaries (Star) kako bi pružile queer i trans osobama s niskim prihodima hranu, odjeću i sklonište. Nažalost, obje su prerano umrle, ali počast im je odana putem Sylvia Rivera Law Projecta, čija je svrha da „jamči svim ljudima slobodu da samostalno utvrde svoj rodni identitet i način izražavanja, bez obzira na prihode ili rasu “.
Jayne County (1947–)
Jayne County (1947–)Rock ikona, County, prkosila je konvencijama od Dallasa do Berlina, gdje je glumila u kultnom mjuziklu Rose von Praunheim City of Lost Souls, preko Stonewalla, Warholove Factory i londonskog punk kruga, kojem je bilo teško prihvatiti nekoga tko je prešao put od moderne androginije do transseksualnog identiteta.
U autobiografiji Man Enough to be a Woman, nazvanoj po jednoj od njezinih najiskrenijih pjesama, ne spominje kirurški zahvat (kojeg je odbila), nego slavi ljepotu trans i queer života.
Leslie Feinberg (1949–)
Leslie Feinberg (1949–)Val američke transrodne teorije i aktivizma uslijedio je nakon objave post-transseksualnog manifesta Sandy Stone The Empire Strikes Back (1988). Feinberg je učinio mnogo kako bi se premostile razlike između lezbijki i transrodnih osoba, smjestivši roman Stone Butch Blues (1993), priču o butch ženi odrasloj u prijestonewallskoj Americi, između transrodnog oslobodilačkog pamfleta i Transgender Warriors, djela u kojem objedinjuje povijest rodne varijacije – od Ivane Orleanske do Dennisa Rodmana.
Nedavno je uhićen zbog prosvjeda protiv smještanja trans žene CeCe McDonald u muški zatvor, osuđene jer je počinila ubojstvo u samoobrani tijekom rasističkog i transfobičnog napada.
Vladimir Luxuria (1965–)
Vladimir Luxuria (1965–)Nitko nije spojio trans kulturu i aktivizam kao Vladimir Luxuria, organizatorica prvog talijanskog Pridea 1994. godine, koja 2006. postaje prva europska transrodna članica parlamenta boreći se za prava LGBT osoba.
Iako je pri ulasku u parlament odbacila drag stil i dalje se susretala s predrasudama. Dostojanstveno se suočila s inicijativom da joj se zabrani pristup ženskom toaletu i sramotnim tvrdnjama Alessandre Mussolini kako je „bolje biti fašist nego peder“. Premda je 2008. godine izgubila mjesto u parlamentu, Luxuria se i dalje bori za ravnopravnost te daje pozitivan primjer talijanskoj javnosti.
