Valerie Gudenus i Heloisa Sartorato napravili su zaista dobar dokumentarac. Moj je problem što sam očekivala malo dublje poniranje u materiju. Film predstavlja 3 osobe koje svaka na svoj način misle da su Isus, odnosno Krist.
David Shayler iz Velike Britanije najbliži nam je podnebljem, prostorom, mentalitetom, a i najartikuliraniji je pa možda zbog toga i najzanimljiviji u cijeloj priči. Lik je dakle radio u MI5 i kad je britanskoj vladi prijavio da je MI6 sudjelovala u neuspjelom pokušaju atentata na libijskog vođu Muammara al-Gaddafija u veljači 1996. bez znanja tadašnjeg ministra vanjskih poslova, završio je u zatvoru na neko vrijeme, gdje su ga kako tvrdi pokušali ubiti i slomiti. Nakon toga okrenuo se duhovnosti a od 7.7.2007. počeo je tvrditi da je božji pomazanik. Freegan, antikapitalist, skvoter, Isus, a uz to i transvestit sa alter egom Delores Kane. Može li živopisnije?
Druga 2 Isusa stižu nam iz Brazila i iz Rusije, i oni su malo ozbiljniji utoliko što imaju svoje sljedbenike, s tim da su Brazilci na čelu sa INRI Cristom ozbiljno smiješni, a Sibirci sa svojim učiteljem Vissarion Christom ozbiljno pomalo zastrašujući. No valjda i tu podneblje ima svoju ulogu.
Film je dobar utoliko što (ukoliko ne shvatite sve apriori kao sprdačinu) objektivno (bar se tako čini) prikazuje grupna stanja uma sljedbenika. Ono što je malo nezgrapno u filmu je što kako on odmiče, stvar se jako malo kreće, odnosno neprestalno smo zasipani novim činjenicama o ‘čudnosti’ svake od pojedinih priča, i čini se da nema neke poante ni zaključka. U trenutku kad se približava kraju ubrzanjem ritma redateljice nam daju do znanja da će sad doći do poante, koju izriče potpuno izmješteni lik (mladić kojeg valjda prvi put vidimo na ekranu, a da ga vidimo u Zagrebu, smjestili bi ga u Mediku). Poanta drži vodu, ali nije spektakularna, kao ni većina istina.
Gudenus i Sartorato obje su 84. godište i ovo je objema prvi dugometražni film. Da li je činjenica da su mlade žene pomogla da im ljudi tako otvoreno i iskreno odgovaraju na pitanja? Možda nitko stariji razne grupe, sekte i Isuse ne doživljava ozbiljno i nema potrebu davati im filmski prostor? Koliko je za film značajna činjenica da je financiran od strane Benetton grupe? Ne znam da li je išta od toga bitno, jer su se redateljice jako dobro snašle u vođenju svoje priče i podcrtavanju detalja koje su željele naglasiti. Istina, nisu nam objasnile početke pojedinih Isusa, niti su nam davale ikakav pregled njihovih ključnih učenja, ali su nam dale jednu zanimljivu paralelku sa ljudima koji su svjesni da im se ostatak svijeta najvjerojatnije smije, ali ih to i ne dira previše. Da sažmem: Malo su zabrijali, pa su to zaboravili. Ali nisu loši. (6.8/10)
zff link | Pročitajte i tekst Marine Kelave o ovom filmu: Čežnja za spasiteljem.
