Početkom 2015. na Tweeteru se pojavio trend #ItAintRape, kao i novi argumenti o tome kako neke žene izazivaju silovanje, kako su neke vrste silovanja ozbiljnije od drugih, a neke žrtve zaslužuju biti okrivljene.
Ipak, činjenica da se o ovome javno progovara, dokazuje da takvi stavovi više ne prolaze bez propitivanja. Hashtag #ItAintRape populariziran je uglavnom zbog ljudi koji ga koriste kako bi prosvjedovali protiv mitova o silovanju i okrivljavanju žrtve, odnosno kako bi sam izraz okrenuli protivno kontekstu u kojem se prvotno koristio.
U tom duhu, Laura Bates za The Guardian izdvaja šest najprisutnijih mitova o seksualnom nasilju.
'#NijeSilovanje ako žena laže'
Ideja da su lažne optužbe za silovanje čest slučaj nevjerojatno je popularna i posve neutemeljena. Izvješće britanskog Državnog odvjetništva pokazuje da je izuzetno rijetko da osumnjičena namjerno te iz čiste zlobe iznosi lažnu optužbu za silovanje ili nasilje u obitelji. U razdoblju od 17 mjeseci na koje se izvješće odnosilo zabilježeno je 5,651 kaznenih prijava za silovanje, u usporedbi s 35 lažnih navoda o silovanju. Također, odvilo se 111,891 kaznenih postupaka za nasilje u obitelji, u usporedbi sa samo šest lažnih iskaza o nasilju u obitelji. Doda li se tome još i činjenica da velika većina silovanja ostaje neprijavljena, neregistrirana i neprocesuirana (dijelom upravo zbog kulture okrivljavanja žrtve), jasno je da je broj lažnih iskaza nije nešto na temelju čega možemo generalno prosuđivati slučajeve prijavljenog silovanja.
'#NijeSilovanje ako joj se sviđa'
Ova isprika je iznenađujuće česta. Ali, takvo razmišljanje propušta samu srž silovanja kao predatorskog nasilnog čina moći i kontrole. Važno je napomenuti da se nitko ni u snu ne bi usudio optuživati žrtve bilo kojeg drugog nasilnog kriminala, kao što su ubojstva, zlostavljanja ili pljačke, za uživanje u iskustvu.
'#NijeSilovanje ako je ružna'
Mit da su samo privlačne i mlade žene silovane vraća nas natrag na ideju da silovanje ima veze sa seksualnom privlačnosti radije nego li s nasiljem i kontrolom. U stvarnosti, kako bilježi organizacija Rape Crisis: „ljudi, a posebno žene i djevojke, svih dobnih skupina, klasa, kultura, sposobnosti, spolnosti, rasa i vjera su silovane”. Ovo je posebno podmukla i opasna zabluda, jer se pojavljuje u kombinaciji s ograničavajućim društvenim normama i stereotipima o ženskom tijelu. Primjer toga je komentar da ružne žene trebaju biti zahvalne za silovanje.
'#NijeSilovanje ako nije zakopčana do grla'
Tvrditi da je silovanje rezultat nagle, nekontrolirane seksualne privlačnosti pokrenute ženskom odjećom je potpuno neutemeljena lakrdija. U stvarnosti, oko 90% počinitelja najtežih seksualnih kaznenih djela poznati su žrtvi. Zatim, žene su silovane u svako doba dana noseći različite vrste odjeće. Ovo je klasično okrivljavanje žrtve, hranjenje ideje da je silovatelj stranac u mračnoj uličici, izazvan ženskim izborom odjeće. U stvarnosti, daleko je vjerojatnije da će se silovanje dogoditi za vrijeme veze ili braka, te da će ga počiniti partner, prijatelj ili kolega. Stav kojem se trebamo okrenuti jest da svaka osoba, bilo gdje, treba imati pravo nositi ono što joj se sviđa, bez straha od seksualnog nasilja.
'#NijeSilovanje ako je drolja'
Ideja da je seksualno ponašanje žrtve na bilo koji način povezano, ili je čini djelomično krivom za seksualno zlostavljanje, posebno je česta i potpuno netočna. To bi bilo jednako kao kad bi, u često spominjanom primjeru, netko tvrdio da osoba koja odluči redovito davati novac u dobrotvorne svrhe, zapravo traži da bude opljačkana. Pristanak je sve što je bitno, bez obzira na to je li žrtva imala seksualni odnos s počiniteljem u prošlosti. Svatko ima pravo povući svoj pristanak ili mijenjati svoje mišljenje u bilo kojem trenutku tijekom seksualnog kontakta.
'#NijeSilovanje ako ona ne zna što se dogodilo'
Ako žena ne može dati svoj pristanak, bilo da spava, u nesvijesti je ili je onesposobljen zbog alkohola ili droge, radi se o silovanju te je jedina odgovorna osoba počinitelj.
