Objavljeno

Feminizam zakriven velom marokanske fotografkinje Lalle Essaydi

Fotografije Lalle Essaydi uvode nas u svijet egzotične orijentalne ljepote koja nipošto nije pasivna i krotka. U suštini radi se o odgovoru na zapadnjačku orijentalističku mitologiju. Naime, portretirane žene nisu svedene na dekorativne objekte požude, već nas slojevitošću karaktera, prisutnošću duha i višeznačnošću detalja navode na promišljanje o prikazu žene u islamskoj civilizaciji.

U svojoj kultnoj knjizi, Orijentalizam, Edward Said govori o razlici između putnikovih fantazija i stvarnosti. Čitajući putopise francuskih pisaca, jednom je prilikom objasnio da prikazi Orijenta imaju vrlo malo veze s njegovim vlastitim životnim iskustvima.

Essaydijini radovi nalaze se negdje unutar procjepa o kojem priča Said. Iako živi u New Yorku, portrete, isključivo žena, radi u obiteljskoj kući u Maroku koja datira iz 16. stoljeća. Portreti izgledom podsjećaju na francuske prikaze arapskih konkubina iz 19. stoljeća, popularno poznatih kao odaliske.

Portreti Essaydi odišu duhom golih odaliski, objektiviziranih čak i u samom nazivlju, no one pogled upiru direktno u kameru, kao da izravno izazivaju gledatelja. Otkriveni dijelovi tijela oslikani su kaligrafijom, pismom koje naziva “namjerno nečitkim”.

U većem dijelu arapskog svijeta kaligrafiju tradicionalno uče isključivo muškarci, stoga Essaydi koristi umjetničku formu kako bi rušila predrasude o tome što žene mogu raditi ili biti. Kao vješta kaligrafkinja, ukrašava radove s kanom, bojom koja se povezuje sa ženstvenošću, te svojim fotografijama dovodi u pitanje razlike između „vizualnog i tekstualnog te europsku pretpostavku da tekst predstavlja najbolji pristup stvarnosti“.

Dug i intenzivan umjetnički proces započinje korištenjem kane, što traje mjesecima. Ona i njezini modeli potom obično provode nekoliko tjedana zajedno u starim obiteljskim kućama, promišljajući o statusu arapskih žena.

Inspiraciju je pronašla u djelima Jean-Léon Gérômea, orijentalističkog slikara iz 19. st. koji je, nadahnut putovanjima u Egipat, slikao prikaze kupelji i trgovine robljem. Živeći u doba zapadnoeuropskog kolonijalizma, ovi su slikari željeli dokumentirati kuhinju, faunu i ostale aspekte života na Istoku.

Odrastajući uz oca koji je imao više žena, sama Essaydi živjela je u nekoj vrsti harema, a za vrijeme magisterija u Bostonu prvi se put susrela s romantiziranim prikazima svog dijela svijeta. Nije mogla naći poveznicu između radišnih i užurbanih žena s kojima je odrasla i prizora polunagih žena koje se izležavaju na divanima. Želeći pomiriti Geromeovu viziju sa svojom stvarnošću, odlučila je izmijeniti karakter maštarija.

Nada se da će u svojim djelima postići delikatnu ravnotežu, odnosno da će zabilježiti afričku ljepotu bez eksploatacije. „Sve je pažljivo planirano“, odgovara ona na pitanje o tome kako vizualni doživljaj utječe na njene odluke. „Fotografije neće sadržavati nešto što je lijepo isključivo zbog estetskih razloga“.  Huffington Post

{gallery}veiled_feminism{/gallery}


Povezano