Upravo je prezir spram feminiziranosti ono po čemu profili hrvatskih gej muškaraca na internetu odudaraju od njihovih zapadnih pandana, i to u onoj mjeri u kojoj Hrvatskoj prevladava dobri, stari seksizam i mizoginija.
Poznata je stvar da su i muškarci žrtve seksizma: tradicionalna rodna dihotomija ne propušta definirati i njihov identitet, i to minuciozno. Oštro propisuje njegove manirizme – kako treba sjediti, kako treba stajati, pod kojim kutem nagib ručnog zgloba signalizira ambivalentnu seksualnost; definira raspon njegovih afekata tj. vrijeme, mjesto i mjeru u kojoj se emocija smije manifestirati – muškarac zna da smije pustiti suzu, najviše dvije, samo za pastoralnim scenama majke-nacije, a sve ostalo je znak saharinske tankoćutnosti imanentne slabijem spolu. Štoviše, muškarac mora biti čvrst poput granitne stijene na kojoj se razbijaju amorfni valovi ženske histerije, pri čemu se unutarnja snaga izjednačava s izvanjskim potiskivanjem.
Bez obzira na naše senzibilitete svi mi smo rođeni u patrijarhalnom društvu, što znači da smo kad-tad osjetili patrijarhalnost: bilo na vlastitoj koži, u vidu ogrebotina i modrice; bilo kao neugodni svrabež ispod nje, koji izbije kad god se ne ponašamo u skladu s njenim prohibicijama. Sama internalizacija patrijarhalnog samoregulacijskog mehanizma, naravno, ne znači da smo svi apriorno patrijarhalni – svatko od nas ima odnos s vlastitim internaliziranim sadržajem, što znači da može imati i neku distancu. Samo zato što u našoj kulturi dominiraju tjelesni ideali mršavice, neće svaka žena postati anoreksična (iako je gotovo neizbježno da će u jednom trenutku osjetiti pritisak da bude mršava, ili prijekor što to nije).
Suvremena figura maskuliniteta nastala je istovremeno kad i razdioba na homo i hetero-seksualnost; sve boljke hetero-maskuline intime, tj. boljke nedostatka ikakve fizičke intime među hetero muškarcima (što nije uvijek bio slučaj), proizlaze iz činjenice da se maskulinitet definirao u opreci spram muške homoseksualnosti. Čvrsti maniristički egzoskelet u koji su ukotvljeni gej muškarci prekaljen je u njihovoj borbi na dvije fronte: s jedne strane, od njih se, kao i svih drugih ljudi s kurcem, traži da se ponašaju “kao muškarci”; s druge, gola i sirova činjenica njihove seksualne prakse u sudaru je s prohtjevima maskuliniteta, što nerijetko proizvodi rodnu nad-identifikaciju koja zna sezati do razine karikaturalnosti.
U seksualnoj praksi gej muškaraca prevalentno je rigidno pozicioniranje: ili si subjekt ili si objekt; ili si aktivan ili si pasivan; ili si mačo ili si femi. Versatilnost u seksu ili ambivalentnost u rodnoj performativnosti prava je egzotika!
Međutim, iako se maskulinitet i feminiziranost često potenciraju do krajnosti, to ne znači da su u sumjerljivom odnosu, jer biti femi automatski znači biti vidljiv – što implicira barem određenu hrabrost. Sfera pojavnosti je istovremeno i najveći problem autohomofobnih, koji vidljivost usko vežu s feminiziranošću.
O Romeo, zašto si tako feminiziran, Romeo?
Nigdje morbidni strah od ženstvenosti nije vidljiviji nego na gej seks dejting siteovima poput Gayromea. Tko u nehaju zaluta u taj online polu-mrak, primijetiti će da je najčešća poštapalica u profilima hrvatskih gej muškaraca: “Femi OFF!” Upravo prezir spram feminiziranosti ono je po čemu njihovi profili odudaraju od njihovih zapadnih pandana, i to u onoj mjeri u kojoj Hrvatskoj prevladava dobri, stari seksizam i mizoginija.
Stoga, provjetrimo malo prljavo rublje muške homoseksualne mizoginije u Hrvatskoj.
Nisam nimalo feminiziran i ne sviđaju mi se baš takvi. Ako želim žensko izaći ću sa ženskom, ako želim muško onda stvarno tražim da to bude muško, a ne neka tetkica u (polu)muškom tijelu, s pičkastim glasom, pokretima i posebnim krpicama na sebi.
normalan sam dečko nimalo feminiziran,ali pomalo submisivan,dobro građen,mišićav
Ponasanje mi nije femi iako volim biti pasivan i podlozan.
Nemam predrasuda, open-minded sam, ali ne mogu biti s nekim tko je feminiziran
Bilo bi ekstra da nisi feminiziran i imaš neku zanimaciju u životu ili hobi.
+ sport, higijena, da ti nije to što si gej jedino u životu … – femi, promiskuitetan, posvuduša
Nisam feminiziran, ne volim bas gay clubove i kafice.
Sto trazim? pa takodjer nekog normalnog decka,nefeminiziranog…
Nekog da je van gay scene, da nije feminiziran
Ok sam dečko, dobro izgledam, nisam feminiziran, volim izlaziti i zajebavati se, putovati i družiti se, nisam opterećen sa svojim stanjem (HIV+).
Normalna sam osoba,(koliko se u ovom svijetu to uopce moze biti), nisam niti malo feminiziran
ne želim naparfumiranu femi drolju, već muško!
ne privlače me femi likovi, oni s puno previše iskustava, netko tko zapravo ne mora biti out a da se to vidi na kilomentar, volim alpha i dominantne tipove
Ne volim tetke, promiskuitetne, femi…………..zelim musko, guzato, dlakavo!
Aha,femi-buuu,ZERO TOLERANCE! Da volim curice,bia bi sa istima. Znaci,ja san musko,isto to i trazim.
lažovi, muljatori, niškorisni, tetke i femi ljudi nisu moj izbor.
STOP feminiziranim drama tipovima. Normalni dečki bez femi spika i komplikacija. Samo normalna spika, cuga i sex.
nekoga ne femi sportivo muskarca koji drzi do sebe
ne femi, ne promiskuitetan, ne out, strpljiv….. budi muskog ponasanja
Volio bih upoznati neku iskrenu, ne femi osobu za druženje….diskretnu…
Femi me stvarno odbija, ne mogu si pomoći, al ne mogu to…
Ovo je samo mali presjek autohomofobije na Gayromeo portalu, a primjera u hrvatskom online prostoru je toliko da bi mogli ispisati bezbroj stranica citata.
Naravno, pronađu se i oni rijetki koji „toleriraju“ feminiziranost, ali sudeći po par primjera – odreda stariji ljudi koji traže mlađe dečke za seks – motiv njihove “tolerancije” je prije kronična seksualna deprivacija nego emancipacija. Ostali koji ekspliciraju feminiziranost kao nešto poželjno – a takvih je omanja nekolicina – u pravilu traže transvestite ili transrodne, pri čemu se feminiziranost (kao i transrodnost) reducira na nivo fetiša.
razvratnik trazi mlade pasivce,mogu i femi
Zanimaju me mladi dečki, perverzni i vitke femi kujice
Pale me mlađe pasivne tetkice, feminizirani sitniji dečki koji vole nositi žensku odjeću i trans cure (dakle svi oni koji vole biti totalna pička u krevetu) 🙂 Muževni likovi i mišićavi dečki neka me zaobiđu.
Fantazmatska femica
Ako maknemo na stranu ovih par devijacija, ono što prvo upada u oči je repetitivnost sekundarnih negativnih karakteristika. Kada bi ih spojili, stvorili bismo frankenštajnsku kreaturu koja je prije svega: “tetka” koja se ne može se “baviti sportom”, niti biti “muško, guzato i dlakavo”, jer su njene spolne karakteristike nužno, i glasom i stasom, arhetipno ženske. Njena homoseksualnost “vidi se na kilometar”, ona je “out”, dakle u javnosti, i nosi ružnu činjenicu svoje homoseksualnosti kao odličje! S ponosom! Ona je “niškorist”, nema „zanimacije u životu” jer je sveprisutna “na sceni” – tom fantazmatskom prostoru “gej klubova i kafića” koji izaziva gađenje zato što, za ormariranu osobu, sama ideja više pedera na istom mjestu evocira isključivo seksualni razvrat, te povratnu krivnju zbog vlastitih prljavih misli.
Ona je “posvuduša” baš zato što je “promiskuitetna”, zato što je “drolja” koja na rukavu (ženskog kroja) nosi otvoren poziv za seks – što se, u viktorijanskoj maniri, mora kamuflirati decentnim ritualima poput “dejtanja” (znatna količina onih koji se otvoreno žale da je Gayromeo “samo za seks” ili koji traže “ljubav i vezu” u profilu imaju sliku, torza, dupeta i/ili genitalija). Ona je “lažov, muljator”, ona je “neiskrena”, sklona je raditi “drame” – što je samo drugi naziv za dobru staru “žensku histeriju”, ideju o ženskoj labilnosti, nestabilnosti, sklonosti spletkama i javnim skandalima. Nadalje, ona je “naparfumirana” i opsjednuta “posebnim krpicama”, ali istovremeno „ne drži do sebe”, te boluje od “manjka higijene”; seksualno je previše asertivna, ali i nesposobna za “normalnu spiku, cugu i seks”.
Proturječnosti nas ne trebaju čuditi: inkongruentnost skupa pojedinačnih karakteristika odlika je svake fantazmatske figure, jer ona je ionako ništa doli kontejner potisnutih karakteristika koje ljudi preziru na sebi ili na kojima potajno zavide drugima.
Indiskrecija. Promiskuitet. Drama. Scena. (Auto)homofobna figura feminiziranog muškarca ekvivalentna je mizoginoj figuri žene-kurve: mizoginija i (auto)homofobija su istoznačnice.
A to može samo značiti da masa gej muškaraca u patrijarhalnim društvima poput našeg – bez obzira na to što su i sami žrtve, ili možda baš zato – zapravo mrze žene i raspačavaju mizoginiju. Time idu niz dlaku i homofobiji: kada se gej muškarca izvrgava poruzi, prvo što se osporava njegov je maskulinitet.
Osporavati maskulinitet femi muškarcima ili ih prezirati zato što maskulini ne žele ni biti, najgori je oblik kapitulacije heteronormativnom i homofobnom seksizmu, kroz kojeg samo učvršćujemo arhaične i sputavajuće ideale muškosti i ponižavajuće figure femininosti. Još gore: time i kroz homoseksualne odnose perpetuiramo bolesnu patrijarhalnu umotvorinu u kojoj se jedan spol tlači, a drugi sakati. Jedini izbor koji to ostavlja pederima je preferiraju li biti okovani ili osakaćeni.
Fotke: Pinups Magazine
