Crtice iz mog androginog života pretvorile su se u ideju kako sve te predivne žene moraju moći ispričati svoju priču, kaže Martina Šalov.Martina Šalov
„Otkad znam za sebe nosim hlače. Mama je prepoznala priliku. Uvela je odgojnu mjeru zvanu: nosićeš suknju. Bila sam najdobrije (dada znam!) dijete na svijetu. Nisam imala izbora. Ili to ili suknja ... Postoji i fotka. Ne, neću vam je pokazat. Upotrijebite maštu. Obiteljski izlet. I ja, u suknji. I sandalama. Urlam iz petnih žila. Jer suknja. I sandale. Užasi,” prepričava fotografkinja i aktivistkinja Martina Šalov na svom blogu.
Potaknuta tim i drugim sličnim iskustvima, pokrenula je Facebook stranicu ej, dečko na kojoj objavljuje fotografije i priče žena koje svojim androginim izgledom zbunjuju dobre (iako ne osobito perceptivne) građanke i građane te unose sveopću pomutnju u dominantne vizije muškosti i ženskosti, koje, kao što znamo, propisuje naravni poredak.
„Ideja se rodila jedno poslijepodne. Ljetno. Crtice iz mog androginog života pretvorile su se u ideju kako sve te predivne žene moraju moći ispričati svoju priču. Koliko ona teška ili zabavna bila. Ej, dečko pokazuje svu prekrasnost raznolikosti. Žena. Ženstvenosti. Ljepote,” piše Martina.
