U mojoj ulici postoji fit mom klub, mjesto gdje se nudi prenatalni i postnatalni fitnes u grupama ili uz osobnog trenera_icu. Prostor je relativno mali, pa (buduće) mame često vježbaju na ulici: zakače užad za vježbanje za ulične stupove i bacaju teške lopte na fasade obližnjih kuća. U razdoblju fizički i psihički zahtjevnog prijelaza na majčinstvo očito je potrebno intenzivno raditi na tijelu, često s namjerom da se taj prijelaz lakše podnese. Ali iluzija kontrole ne pristaje dobro uz matrescenciju1 – sa svim fizičkim, psihološkim, društvenim i ekonomskim promjenama koje s tim dolaze.
Ako želite odgovorno vježbati tijekom i nakon trudnoće, postoji mnogo mjesta na koja možete otići. Većina sportskih/fitnes klubova ili kineziterapeut(kinj)a koji predlažu takve programe ističu potrebu za oporavkom od uobičajenih problema vezanih uz zdjelicu ili leđa, a ponekad vam omogućuju da dovedete i bebu. Na njihovim internet stranicama obično ćete pronaći prilično sažete praktične informacije. Međutim, fit mom klubovi su sasvim drugog kalibra: usredotočeni su na ono što možete postići kao pojedinka ako razmišljate na „ispravan“ način. Društvene nejednakosti s kojima ćete se susresti kao majka nemaju mjesta u toj individualističkoj logici.
Naravno, nema ništa loše u tome da taj osobiti događaj – rođenje djeteta – želite dočekati u što boljoj formi, ili da nakon poroda želite brinuti o svom tijelu. Međutim, fitnes za majke ima za cilj što brže „poništiti“ fizičke i psihičke posljedice trudnoće, predstavljajući trudno ili postporođajno tijelo kao nešto nepoželjno.
Drugim riječima, fit mom klubovi promoviraju povratak u „normalno“, početno stanje. To se naziva bouncing back, kao na trampolinu – vraćate se u formu s osmijehom. Kontrola nad vlastitim tijelom je norma, što, naravno, nije neobično u široj fitnes kulturi. Međutim, ovdje se radi o osobama koje su doživjele veliku transformaciju i često osjećaju da su im tijela u tom periodu neposlušna ili neukrotiva. Spisateljica i znanstvena novinarka Lucy Jones uspoređuje matrescenciju s hormonskim toboganom puberteta: ni od adolescenat(ic)a ne očekujemo da se vrate stanju i tijelu koje su imali prije puberteta, zar ne?
U knjizi Bikini-Ready Moms (2015.) američka kulturologinja Lynn O’Brien Hallstein analizirala je tjelesne norme u prvom razdoblju majčinstva i otkrila da se trudnoća i dojenje ponekad predstavljaju kao „odskočna daska“ prema tijelu koje je u boljoj formi nego ikad prije. Drugim riječima, trudnoća je shvaćena kao dio nekog rigoroznog treninga. Dojenje također može postati norma u tom kontekstu zbog blagotvornog učinka na figuru. Je li moguće da su buduće majke, uronjene u takav individualistički mentalitet („Ti to možeš!”), manje spremne na gubitak kontrole koji dolazi s matrescencijom?
Kao da se ništa nije dogodilo
A kako točno fit mame izgledaju, možete otkriti na društvenim mrežama i web stranicama, primjerice, nizozemske vježbaonice Mom In Balance ili antwerpenske Yatte: one su vitke, visoke i stereotipno ženstvene (bokovi, grudi, duga kosa, šminka, osmijeh). Ove majke nemaju salo, nemaju trbuščić ili ožiljak od carskog reza, nemaju strije. Ne vidi se da im se išta dogodilo. Analize ovog trenda mogu se pronaći u znanstvenim člancima i studijama poput već spomenute knjige Lynn O’Brien Hallstein ili istraživanja upečatljivog naslova „Yummy Mummy – The Ideal of Not Looking Like a Mother“ (Christina Prinds et al., 2020). Cilj je jasan: sve samo da ne izgledate kao majka.
Štoviše, fitnesom za mame ne možete se baviti dok ste u kuhinjskom kaosu u majici kratkih rukava s pljuvačkom na ramenu, ili noseći stare tenisice. Fotografije fit mama prikazuju čiste prostore s bež namještajem, drvenim podovima i zelenim biljkama u bijelim loncima. Članice fit mom kluba nose usku odjeću s etiketom kluba koje možete kupiti u njihovom webshopu, koriste skupe prostirke za jogu i proizvode za njegu te konzumiraju liofilizirani đumbir. Zanimljivo je da ovi klubovi često povezuju fitnes sa savjetima o prehrani, pa tako kod njih možete kupiti shakeove ili proteinske napitke. Pažljivo stiliziran prostor, posebna odjeća i pomno odabrana hrana očito su neizostavni – i skupi.
Ako se i pojavljuju na fotografijama na društvenim mrežama vježbaonica za mame, djeca su čista i sretna, a koriste se kao rekviziti (dižu utege!), s divljenjem gledaju svoje glamurozne majke (bez podočnjaka ili trudničkih akni) ili oponašaju njihove vježbe. Sladak prizor, ali tko ima takvu djecu u realnosti? Knjiga #FitMom (2018.) Delphine Steenlandt uz 100-dnevnu tablicu prehrane predlaže i 60 vježbi koje možete raditi sa svojom djecom kako biste tijekom vježbanja učvrstile i vaš odnos.
Trudnoća kao trening
Dobrobit djece igra značaju ulogu u argumentima za fitnes za mame. Ne samo da radite na vlastitom fizičkom i mentalnom zdravlju, već dajete dobar primjer svojoj djeci time što izdvajate prostor i vrijeme za sebe i pazite na svoje zdravlje. U članku „Honoring motherhood through fitness: The power of self-care“ objavljenom na stranici jednog fitnes kluba, tvrdi se da na taj način svoju djecu podučavate ključnim lekcijama o ljubavi prema sebi, disciplini i samopoštovanju. A to svi žele, zar ne? Maltene štetite svojoj djeci ako to ne činite!
Ne iznenađuje da su buduće majke, koje su izložene proturječnim savjetima od trenutka kada zatrudne, posebno osjetljive na takve poruke. Poručuje vam se da trebate početi s vježbanjem i prije trudnoće kako poslije ne biste imale previše „poteškoća“ – ipak, čini se da su te poteškoće više vezane uz neželjene kilograma nego uz probleme sa zdjelicom, kralješnicom ili inkontinencijom. Iako vas tjelovježba doista može (barem donekle) zaštititi od bolesti, neizgovorene pretpostavke igraju važnu ulogu u diskursu fitnesa za mame: tijelo se predstavlja kao objekt koji možete kontrolirati i koristiti po želji, a ne uzima se u obzir činjenica da je svako tijelo trudno na drugačiji način. Povrh toga, promiče se nerealni tjelesni standard: idealna majka je vitka, vitalna i neoskvrnjena.
Nadalje, fitnes za mame zanemaruje naporan rad koji tijelo i um već obavljaju tijekom trudnoće. Kako piše filozofkinja Fiona Woollard u članku „Philosophy can explain what kind of achievement it is to give birth“, trudnoća, porođaj i dojenje (koje naziva „orođenim utjelovljenim reproduktivnim postignućima“) često su ili nevidljivi ili idealizirani. U prvom slučaju, orođena utjelovljena reproduktivna postignuća lako se ignoriraju i uzimaju zdravo za gotovo. Fitnes za majke, koji se fokusira na što brže poništavanje fizičkih posljedica matrescencije, pridonosi tome da se ta postignuća učine nevidljivima – dok ona zapravo zaslužuju jednako priznanje kao, primjerice, trčanje maratona.
U drugom slučaju, važnost trudnoće, poroda i dojenja se preuveličava i koristi kao mjerilo „dobrog“ majčinstva, izazivajući sram kod majki koje ne ispunjavaju sve zamišljene kriterije (primjerice, nisu rodile vaginalno ili ne doje svoje dijete).
Briga o sebi nije jeftina
Fitnes za majke može biti oblik brige o sebi, vrijeme koje izdvajate za sebe i svoje potrebe. Dapače, za potlačene skupine briga o sebi je čin pobune i način preživljavanja, pišu Jina B. Kim i Sami Schalk u članku „Reclaiming the Radical Politics of Self-Care: A Crip-of-Color Critique“ (2021). Nadalje, aktivistica i spisateljica Aimaloghi Eromosele naglašava da brige o sebi nema bez brige za čitavu zajednicu.
Međutim, u industriji fitnesa i wellnessa briga o sebi izgubila je svoje kolektivno značenje. Briga o sebi uključuje sve što pojedinac_ka radi ili kupuje za vlastitu dobrobit: od mirisnih svijeća preko njege kože do svih vrsta terapija. Mrežne stranice fitnes programa za majke često koriste izraze koji upućuju na radikalno podrijetlo brige o sebi, ali čije je značenje erodirano. Na primjer, za fitnes za majke se navodi da „osnažuje,“ ali je dostupan samo bogatim majkama. Zašto je briga o sebi nedostupna bez plaćanja?
Štoviše, u neoliberalnoj kulturi koncept brige o sebi često se koristi kako bi se odgovornost u potpunosti prebacila na pojedince_ke, a strukturni problemi se ignoriraju. Prema O’Brien Hallstein, rad na tijelu, koji se sastoji od tjelovježbe i pravilne prehrane, postao je „treća smjena,“ povrh prve (plaćeni posao) i druge (neplaćeni rad: kućanstvo i skrb za djecu i/ili nemoćne članove obitelji). Rad na tijelu nije izbor, već preduvjet za sudjelovanje. Internetska stranica fit mom kluba Yatta to potvrđuje: #Aktivan i zdrav život tijekom prvog razdoblja majčinstva također će vam pomoći da se bolje nosite s usklađivanjem poslovnih i obiteljskih obaveza!’
Zašto moramo sve to moći iskombinirati? Zašto je to postala individualna odgovornost roditelja, posebno majki? I gdje spada ta „treća smjena“ u takozvanoj ravnoteži između posla i privatnog života? U podcastu Zwijgen is geen optie (Šutnja nije opcija), povjesničarka Noëmi Willemen razotkriva ovaj koncept kao lažnu kontradikciju: puno neplaćenog rada mora se obaviti u naše „slobodno“ vrijeme da bi naš plaćeni rad bio moguć. I majke se u slobodno vrijeme bave fitnesom. Na taj način fit mama predstavlja neizostavnu kariku u neoliberalnom, kapitalističkom sustavu.
Dobra, bolja, fit
Što uopće znači biti fit? Je li fit majka zdrava, vitka ili se neprestano usavršava – u smislu „ opstanka najsposobnijih“? Je li fit mom klub mjesto gdje se uči kako biti „optimizirana“ majka – mjesto koje istovremeno drugima poručuje da nisu fit ako ne dolaze u ovaj klub?
Nema ništa loše u težnji za zdravljem; međutim, želja za savršenstvom i kontrolom često stvara netoleranciju prema svemu što je drugačije. Da je zdravlje doista cilj, fotografije na mrežnim stranicama ne bi bile tako jednolične budući da su zdrava tijela zapravo vrlo raznolika. Mrežne stranice i društvene mreže fit mom klubova dio su trenda medijskog predstavljanja savršenog tijela, koje danas ne bi trebalo biti samo vitko, već i mišićavo i snažno. Također, koriste (vizualni) jezik izbora stila života koji je usmjeren na postizanje ciljeva i oslanjaju se na „zdravstvene“ argumente: ako ne idete u teretanu, lišavate sebe (i svoju djecu) svih vrsta prilika u životu.
Fit mom klubove ne treba ukinuti, ali bi se trebali promijeniti. Maštam o klubu u kojem nema nabrijanih trener(ic)a koji prate svaki vaš pokret, već vam druge majke pomažu da se nosite s matrescencijom i naučite pustiti svoje promjenjivo i promijenjeno tijelo umjesto da ga kontrolirate. Fit mom klub koji se seli iz jedne kuće u drugu; dok novopečene mame rade svoje vježbe – poduprte jastucima (za dojenje) umjesto skupih blokova za jogu – majke koje nisu nedavno rodile i druge majke drže bebe na oku. Želim klub u kojem se revolucija planira za kuhinjskim stolom i u kojem „biti u formi“ znači pokušati zajedno prigrliti novu ulogu. Želim biti fit za provesti svoj život s djecom i mamama svih veličina; biti fit za skrb u društvu u kojem se skrb sustavno podcjenjuje. Maštam o fit mom klubu gdje su razgovori o tranziciji prepoznatljivi za majke svih rodova i gdje tijela, hormoni i emocije ne moraju imati nikakve veze s kontrolom, i o fit mom klubu koji može neprimjetno prijeći u klub menopauze – na kraju krajeva, život je pun promjena.
Prijevod: Jasmina Ravnjak
Tekst je izvorno objavljen na portalu rekto:verso.
- Matrescencija je pojam koji označava proces postajanja majkom, a prvi ga je put upotrijebila antropologinja Dana Raphael. Matrescencija obuhvaća fizičke, psihičke i emotivne promjene koje žene prolaze za vrijeme postajanja majkom. ↩︎
