Što znači biti čovjek, temeljno pitanje postojanja koje već stoljećima nadahnjuje i muči čovječanstvo, Joanna Bourke otkriva u svojoj knjizi What It Means to Be Human: Historical Reflections from the 1800s to the Present.
Kao što tvrdi, humanisti inzistiraju na autonomnom ljudskom subjektu sposobnog djelovati samostalno u svijetu, no taj se subjekti temelji samo na vrlo određenom čovjeku- muškom, bijelom obrazovanom muškarcu u središtu svemira. Time su obezvrijedili žene, „podčinjene” i „ne-europljane čak i više nego životinje. Kao rezultat toga, ne čudi da mnogi od tih skupina odbacuju ideju o općoj i jednostavnoj biti čovjeka.
Bourke uspoređuje povijesno različite definicije toga što znači biti čovjek koje su koristile široki raspon nesavršenih i nepotpunih kriterija, od intelektualne sposobnosti, samosvijesti, privatnog vlasništva, jezika do posjedovanje duše i drugih. Također, bavi se usporedbom čovjeka i životinje i njihove nemogućnosti potpune teorijske odvojenosti.
Osvrće se na razne mislioce počevši od Aristotela, René Descartesa čija poznata izjava „Cogito ergo sum" („Mislim, dakle jesam”) implicira da samo ljudi posjeduju um, dok su životinje nošene samo instinktima ili njemačkog filozofa s kraja 18. stoljeća, Immanuel Kanta, koji je smatrao da je ljudsko biće „životinja obdarena s kapacitetom razloga“.
Razliku čovjeka i životinja Darwin je pak smatrao u stupnju razvoja, ne u vrsti. Njegovu teoriju nastavio je istraživačkim radom Jared Diamond u 1990-ima koji je u djelu The Third Chimpanzee ustvrdio 2,2% genetske razlike između dva gibona različite vrste, ali samo 1,6% razlike između ljudi i čimpanzi.
Derrida je pak zaključio „Niti jedna od osobina po kojoj je filozofija ili kultura mislila kako je moguće prepoznati „pravog čovjek“ ne postoji. Ili zato što ih neke životinje također posjeduju ili zbog toga što ih čovjek nema kao što je sigurno tvrdio.“
Bourke zaključno koristi Möbius strip kao savršenu metaforu za dekonstrukciju čovjeka i životinjske dileme. Baš kao jednostrana površina, traka ne posjeduje vanjštinu ili unutrašnjost, nema početka i kraja, niti jednu točku ulaza ili izlaza i nema hijerarhijske ljestvice. „Granice čovjeka i životinja isprepletene su i neprimjetne kao unutarnje i vanjske strane Möbius stripa”, smatra Bourke.
M. C. Escher’s ‘Möbius Strip 11’ © The M. C. Escher Company — Holland
Na kraju, knjiga What It Means to Be Human više je poziv na raspravu, a ne odgovor, o nizu pitanja, pitanja o tome tko smo i što smo kao vrsta, kao duše, i kao čvorovi u većem složenom ekosustavu živih bića. Brain Pickings...
