Istraživanje je provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo da su djevojčice nakon sedme godine života u najvećoj mjeri podložne stereotipima koji utječu na njihovo bavljenje sportom.
Naime, u toj dobi djevojčice najčešće počinju preispitivati svoje sportske sposobnosti, čak i ako su do tada pokazivale uspjeh u sportu kojim se bave.
Nesigurnost je djevojčica vidljiva na satovima tjelesne i zdravstvene kulture, gdje ih školski kolege često diskvalificiraju na temelju roda. Stoga se djevojčice odlučuju baviti sportovima poput plivanja, tenisa i atletike, dok se dječaci bave sportovima koji su izrazito natjecateljski poput kriketa i nogometa.
Istraživanje je također pokazalo da djevojčice već u trećoj godini života gube afinitet za bavljenje sportom zbog nedostatka ženskih uzora.
Sadašnje stanje u sportu uvelike pridonosi percepciji koju djevojčice stječu nakon sedme i osme godine života. Naime, postoji općeprihvaćeno mišljenje kako grublji sportovi, poput nogometa ili ragbija nisu za žene, a one koje se ipak bave takvim sportovima su u javnosti više nego marginalizirane i manje plaćene.
Potrebno je stoga preispitati rodne klišeje i stvoriti uvjete u kojima bi se sport vrednovao po kvaliteti izvedbe, a ne po rodnoj pripadnosti. Da bi se to ostvarilo, potrebno je raditi na osvješćivanju roditelja, škola, državnih i sportskih institucija kako bi se djevojčice od najranije dobi motiviralo da sudjeluju u sportskim aktivnostima. [M.R.] TheGuardian…
