Nora Verde izdvaja vlastite favorite line up-a drugog izdanja Terraneo Festivala (7.-10.8.)
Naslušala sam se različitih prigovora line-upu ovogodišnjeg Terranea: da je mršav i recesijski, da je prebogat i prefilan jakim imenima, da je skrojen ziheraški prema uhodanim Škugorovim kontaktima s bendovima koje je dovodio po zagrebačkim klubovima..
Suzdržat ću se od davanja sličnih sudova, no kako god postavili, Terraneo je i ove godine jači i aktualniji od InMusica, s line up-om koji može parirati većim festivalima u regiji koji su na sceni prisutni mnogo dulje.
Simpatična činjenica koja mi je odmah upala u oči čim je zaključen popis glavnih zvijezda, je ona da su oba head linera Festivala proizašla iz hip hop matice, a na svojim su recentnim albumima doboko uronjeni u seciranje društvene zbilje.
Dugo sam čekala da vidim u živo Rootse, pa mi je objava njihovog dolaska na Terraneo zaista bila blagovijest. Raduje me što ću u živo vidjeti magiju organic hip hopa što su je Black Thought i Questlove zakuhali prije više od dva desetljeća u Philliju. Unatoč tomu što se sva sila indie rock i pop fanova koji štuju Škugorove glazbene linkove nije baš oduševila činjenicom da su baš oni headlineri drugog izdanja Terranea, njihovo je pridruživanje zvjezdanoj festivalskoj sviti privuklo u Šibenik i nešto hip hoperske ekipe.
Nastupe u posljednje vrijeme počinju s coverom Beastie Boysa, „Paul Revere“, a u setu su očekivano i stvari poput „Next Movement“, „Proceed“, „Get Busy“, „“How I Got Over“, i na koncu hitovi „You Got Me“, „The Seed 2.0“ i „Here i Come“. Nastupaju na Terra stage-u, u srijedu, u 00.30.
Dan ranije na istom mjestu, u isto vrijeme prašit će Thievery Corporation, ekipa koja garantira sjajnu atmosferu i chill dostojan festivalske atmosfere Terranea. Bend trenutno promovira album „Culture Of Fear“ na kojem se, nije teško pogoditi, bave fenomenologijom straha u suvremenom društvu. Njihovo ukazanje u Šibeniku bio bi grijeh propustiti! (Is It Over?)
Jednostavni, nepretenciozni i pravi youth pop rock s malo rockabillyja, surfa što me u srce i slabine gađa isporučit će sasvim sigurno The Vaccines, još jedan mladi britanski bend koji u Hrvatsku stiže u naponu svoje sviračke i kreativne snage.
Najradosniji trenutak za dark elektro fanove bez sumnje će biti nastup britanskog trojca The xx, predzadnjeg dana Festivala (Terra stage, 1.00). Bit će pravi gušt slušati melankolične bitter sweet vokale Romy Madley Croft i Olivera Sima u pjesmama poput „VCR“, „Crystalised“, „Basic Space“ ili „Angel“ (live set).
Kao najbolji uvod u njihov nastup, na istom stage-u nastupit će Wild Beasts, britanski art rockeri koji su me „kupili“ na prvo slušanje, sjajnim, začudnim aranžmanima i falsettom pjevača Haydena Thorpe-a koji na trenutak podsjeća na Thom Yorka. Dečki pravilno doziraju prigušenost, žestinu, razbarušenost, melankoliju i strast, a poput mnogih mnogo duguju Bowie-jevoj ostavštini. Odličan omjer minimalističkih gitara i syntheva...
Ni indie elektroničari ne bi trebali biti nesretni s line upom ovoljetnog Terranea jer njihove će se uši napasti milozvučnim beatovima i harmama nekoliko prilično cijenjenih imena poput austrijskog Parov Stelara, britanskih Friendly Fires i našoj publici do sada manje poznatih Future Islands (Balance). Iako ih je Škugor još 2010. Doveo u KSET, ovi indie poperi dobacuju malo više od tipičnih predstavnika žanra.
Nikako ne bi valjalo zakasniti na nastup još jedne britanske indie rock atrakcije, benda The Horrors, (Terra stage, srijeda, 20.45.) koji bi po svemu što o njima znamo trebao biti jedan od scenski i glazbeno atraktivnijih trenutaka na drugom izdanju Terranea. Horrorsi su petorka istinskih obješenjaka, spremnih na razne scenske nepodopštine poput maski od crne šminke, a njihov garažni indie napaljiv je i onima koji nisu eksplicitni fanovi žanra. (Sheena Is a Parasite)
Svojom pojavom na pozornici, glazbenom estetikom i kantautorskom poetikom mnoge fascinira pojava Anne Calvi koja u svojim pjesmama isporučuje mistiku, dramatiku uz obilje fino probranih aranžmanskih rješenja.
Nema tko se ne loži na Calvi; mlade lezbe, lezbe u krizi srednjih godina, mladi pederi alternativci, feministkinje, aktivistice, stariji i mlađi strejteri/ce s fetišem na goth rock 80-ih. Zato nema sumnje da će se u želji da iz što veće blizine vide ovu zelenooku divljakušu s gitarom pred pozornicom gurati mnozi...
Hodajuća ikona američkog indie rocka Stephen Malkmus dolazi sa svojim bendom The Jicks, s kojima već više od desetljeća snima solidne albume. Palim se na Malkmusovu kosu prošaranu srebrenkastim sjedinama, a nije mi nevažno i to što je još uvijek zadržao nekadašnji kulerizam i smisao za humor. Nekadašnji vođa Pavementa stari sa stilom i ja ću neke od svojih festivalskih minuta zasigurno provesti pred Aqua stageom u srijedu u 23.30. (Tigers)
Jedino što me u tome može omesti je grizodušje što u isto vrijeme sa svojim nastupom na Aero stage-u započinje Merrill Garbus ilitiga tUnE-yArDs. Nije previše važno što ju smatraju jednim od najsnažnijih one woman koncepata u novijem američkom indie-ju, što ju glazbena kritika naprosto obožava, ali strast koju ova drčna i odvažna Amerikanka gaji prema glazbi i instituciji živog nastupa zapanjujući su.
Da, savjest me mori već sada što ću preko više puta te večeri oko ponoći klipsati na relaciji Aqua Aero stage, ali život je takav ludi šeširdžija – nekad izbor za jednu opciju naprosto nije opcija.
Neki se alternativac u srednjim tridesetima sad već pita zašto ni riječju ne spominjem Jon Spencer Blues Explosion, legendarne američke garažne rockere. E pa prijatelju, zato što mi već na uši izlaze, naslušala sam ih se u zadnjih petnaest godina po stanovima, tulumima, autima, Tvornicama i Paukovima i više nemam živaca za njih... Jasno?! Okej, idemo dalje.
Ne bi bilo fer da se ne osvrnem na regionalni dio line up-a.
Prvo što me u srce dira je nastup srpske grupe Jarboli, prema mojem mišljenju trenutno jedne od ponajboljih rock grupa na Balkanu. Eklekticizam Jarbola satkan je od pravih doza yu novog vala, psihodelije, popa, kabareta i svega ostalog čega se odluče primiti.. Boris Mladenović i ekipa prosut će svoje draži pred publiku prvog dana Festivala, u 1.30 na Aqua Stage-u...
Raduje me nastup još jednog srpskog benda – Goribora. St i ekipa zvuče bolje nego ikad, u to sam se uvjerila iz nekoliko pouzdanih izvora, pjesama imaju k'o pljeve, a još uvijek promoviraju i novi album „Evo je, banja“.
Teško je reći da me išta smeta na ovom najpoštenije posloženom domaćeg open airu, ali možda me svrbe rani termini u koje su zgurani neki manji, ali iznimno potentni hrvatski bendovi koji bi konačno trebali dobiti bolje termine – Kimiko i Mika Male.
Za pohvalu je i činjenica da Terraneo dovodi domaće klupske prvake: Elemental, Dječake i Golem, sve redom srodne ekipu koja se kreće u području hip-hopa, regge-a i duba.
