U srijedu 06. veljače s početkom u 21 sat u klubu Močvara počinje ciklus filmova 'Film i istina' Agnès Varde, velike francuske redateljice i scenaristice ogromnog filmskog opusa, o kojem će kasnije razgovarat dr. sc. Ivana Keser Battista specijalizirana za dokumentarne filmove i likovnost.
U srijedu 06. veljače s početkom u 21 sat u klubu Močvara počinje Agnès je rođena u Bruxelles, 1928. godine, studirala je povijest umjetnosti na Sorboni te se obrazovala za kustosa na École du Louvre. Od početka 50-ih radi kao profesionalna fotografkinja. U poluamaterskim uvjetima režira svoj prvi srednjometražni film La Pointe courte (1956), s radnjom u ribarskom naselju po kojemu je film nazvan.
Cléo od 5 do 7 (1962), film je o poznatoj pjevačici koja, čekajući rezultate bolničkog testa na rak, redefinira vlastiti život. Uglavnom je snimljen na pariškim ulicama, s vremenom radnje potpuno približenim realnom trajanju te s natpisima koji informiraju gledatelja o preostalom vremenu
i djelomice najavljuju daljnje događaje.
Narativno otvorena završetka, film započinje seriju redateljičinih ostvarenja o ženama. Sreća (1965), s radnjom u pastoralnom ambijentu, primjer je vrhunske slikarske uporabe kolora s aluzijama na likovni impresionizam. Tema ljubavnog trokuta predstavljena je kroz vizuru romantične fantazije o ljubavi i braku koja je, međutim, podređena patrijarhalnim kodovima predstavljanja ženskosti i majčinstva.
Zbog redateljičina odmaka od izravnog polemiziranja, film je izazvao prigovore feminističke kritike, a usprkos ironiziranju muškog poimanja sreće.
Nakon što se filmom Jedna pjeva, druga ne (1977) priklonila feministički impostiranoj tezičnosti, djelom Bez krova i zakona (Zlatni lav u Veneciji) vraća se izbjegavanju izravnog izricanja autorskog stava.
Jacquot iz Nantesa (1991) lirsko je biografsko ostvarenje o djetinjstvu redatelja J. Demyja (njezina supruga), o kojem je snimila i dokumentarni film Svijet Jacquesa Demyja (1995), dok u metafilmskoj Sto i jednoj noći gospodina Simona Filma (1995) do vrhunca dovodi svoju zaokupljenost načinima djelovanja filmskih slika, odnosno tvorbe fikcionalne iluzije. (Filmski leksikon, B. Kragić).
