U razvojnom procesu kreiranja videoigre, od ideje do realizacije, sudjeluje nevjerojatan broj ljudi. Igre nastaju suradnjom dizajnera, urednika, izdavača, umjetnika, grafičkih dizajnera, odnosa s javnošću, umjetničkih direktora i mnogih drugih. Značajan broj te stvaralačke snage čine žene, ali one nisu medijski eksponirane i to održava stajalište kako u svijetu igara zapravo i ne sudjeluje veliki broj žena.
U razvojnom procesu kreiranja videoigre, od ideje do realizacije, sudjeluje nevjerojatan broj ljudi. Igre nastaju suradnjom dizajnera, urednika, izdavača, umjetnika, grafičkih dizajnera, odnosa s javnošću, umjetničkih direktora i mnogih drugih. Značajan broj te stvaralačke snage čine žene, ali one nisu medijski eksponirane i to održava stajalište kako u svijetu igara zapravo i ne sudjeluje veliki broj žena.Raznolikost talenta koji kreiraju nove ideje i igre vidljiv je podsjetnik da one nisu isključivo muška domena kako mnogi smatraju. Ipak, u svijetu videoigara još uvijek prevladavaju stereotipni i seksistički stavovi prema ženama unatoč tome što one nikako nisu namijene isključivo patrijarhalno nastrojenim pojedincima.
Recenzije igara često se usredotočuju isključivo na igru, bez osvrta na tim koji je igru kreirao. To samo po sebi nije loše, ali to je propuštena prilika za razgovor o kreativnom timu, odnosno izostaje rasprava o ženskom doprinosu izrade igre. Da bi se to promijenilo, potrebno je više pisati o ženama koje imaju interes i vještine za ovu industriju, te poticati mlade novinarke da samostalno istražuju ovaj segment.
Također, ako u RPG igricama usporedimo vizualni prikaz muških i ženskih heroja, potonje su najčešće prikazane kao izrazito seksualizirane mršave bjelkinje naglašenog poprsja u oskudnoj odjeći. Iako postoji rastuća fiksacija prema snažnim ženskim likovima, one su i dalje uglavnom prezentirane tako da ciljaju na seksualne apetite heteroseksualnih muških potrošača.
Postoji još jedan vidljivi problem u videoigrama na koji se, kroz vlastiti primjer, osvrnuo novinar Martin Belam u članku za Guardian. Naime, djevojčice nove generacije, koje su od malena naviknute na tehnologiju i razne igre na računalima i mobitelima, u većini slučajeva ne mogu odabrati glavni ženski lik koji će ih voditi kroz igru. Većina junaka, heroja i glavnih likova su muškarci, a Martin primjerom svoje kćeri ukazuje na neizostavnu potrebu za heroinama i junakinjama s kojima će se djevojčice moći poistovjetiti.
Dakle, kako bih (barem pokušali) stati na kraj seksizmu u videoigrama potrebno je ženski doprinos toj industriji učiniti vidljivijim, uvrstiti veći broj glavnih ženskih likove, te ih pritom ne seksualizirati, objektificirati i smatrati da vrijede samo ako su oskudno odjevene. [M.M.] Bitchmagazine....
