U organizaciji kustoskog kolektiva [BLOK], u srijedu su u prostoru Galerije Nova predavanje održali Petja Dimitrova i Can Gülcü, umjetnici koji žive i djeluju u Beču. U sklopu programa Mikropolitike, kojeg uređuje Vesna Vuković kao seriju prezentacija na temu umjetničkog djelovanja osjetljivog na društvene okolnosti, predstavili su WienWoche, gradski festival usredotočen na promoviranje kulturnih projekata vezanih uz pripadnike marginalnih pozicija bečkog društva, ali i šire socijalno-kritičke problematike.
Petja Dimitrova predaje na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, dok Can Gülcü radi kao kustos u zürichškom muzeju Shedhalle, a ono što ih povezuje je umjetnička praksa locirana na sjecištu likovnih umjetnosti i političkog angažmana. Teme kojima su okupirani vezane su uz marginalnu produkciju i njen odnos s elitnom bečkom kulturom, a zajedno s Radostinom Patulovom umjetnički su direktori manifestacije koja će ove godine doživjeti svoje treće izdanje.
WienWoche nastao je na poticaj Austrijske stranke zelenih, koja je na lokalnim izborima 2010. godine dospjela na vlast u koaliciji sa Socijaldemokratima. Kao dio nove strategije u kulturnoj politici, zalagali su se za realizaciju priredbe fokusirane primarno na migrante, ali i druge rubne skupine. U svrhu podržavanja festivala, osnovali su Udruženje za promicanje gradskog korištenja, nakon čega svaki stranački angažman prestaje. Manifestaciju tako novčano podupire grad, a projektni tim koji ju organizira odabran je putem otvorenog natječaja, čime se naglasak stavlja na transparentno djelovanje i financiranje.
Iako ga oblikuju umjetnici, festivalski koncept ipak se pruža šire od same suvremene umjetničke produkcije na druge različite oblike djelovanja u društvu i kulturne proizvodnje u širem smislu, koja je posebice fokusirana na lokalne uvjete. Unatoč početnim impulsima, migracija nije glavna tema festivala, već su to općenito sva kritička pitanja te, kao što je to istaknula Dimitrova, „pokušaj mijenjanja hegemonijskog statusa quo.“
Primarna funkcija leži u omogućivanju prostora vidljivosti za sve osjetljive točke bečkog društva, odnosno za promišljanje već postojećih socijalnih diskursa, ali i njihovo preslagivanje.
Tijekom prvog izdanja festivala 2012. godine tako su bile organizirane brojne radne grupe čiji je cilj bio kolektivno dovršavanje prijavljenih projekata, koji su se bavili pitanjima vezanim uz migracijske i granične probleme, seksualni rad, LGTBQ populaciju, beskućništvo i prosjačenje te manjine.
Tako je jedno od događanja, koje je tada proizašlo pod nazivom Wash the sound, uključivalo suradnju grupe koja se bavi ženskim statusom u rock glazbi, DJing kolektivom za žene te kulturne platforme za world music, a zajedničkim su nastupom u praonici rublja propitivali mogućnosti politike zvuka.
Zbog zahtjevnosti i prekratkog vremena za realizaciju projekata, kolektivni je work in progress na drugom izdanju festivala 2013. godine zamijenjen već gotovim projektima, koji su se skupili pod nazivom Demokrazija-ja-ja, kao način problematizacije onoga što demokracija uistinu znači i tko je u mogućnosti sudjelovati u njoj. Potaknuti tada održanim lokalnim izborima, naglasak je bio stavljen na velik broj doseljenika bez državljanstva, kojima nije dozvoljeno sudjelovanje u kreiranju zajednice, iako su već dugi niz godina njezini članovi. S obzirom na velik broj stranaca u Austriji, to će se goruće pitanje nastaviti problematizirati i na ovogodišnjem festivalu naslovljenom Migrazija-yeah-yeah, koji će se u Beču održati od 12. do 27. rujna.
Pružanje vidljivost za zanemarene pozicije, diskursi u nastajanju te socijalni utjecaj, glavni su ciljevi organizatora festivala, koji se u svojem radu suočavaju s uobičajenim problemima manjka novčane potpore, nedostatkom publike i sadržaja koji ostaje u sjeni medijske želje za skandalima.
Unatoč tome, veliki broj završenih projekata i događanja ipak govore o bogatstvu inicijativa i emancipatorskih praksi, kojima festival može poslužiti kao platforma za reprezentaciju i daljnju refleksiju, a razvijanje kritičke svijesti jedan je od koraka koji ovakvi tipovi akcija mogu poduzeti u želji za dubljom društvenom promjenom. [I.M.Ž]
