Opće je poznato da situacija u hrvatskom sportu, ako se ne radi o nogometu, po sportaše često nije bajna. Mnogi od njih ulažu godine i godine truda i rada kako bi se istaknuli, a na natjecanja izvan države često odlaze o svom trošku, s opremom koju si sami moraju priuštiti. Dakako, ako se u državu vrate sa zlatnom medaljom očekuje ih ogrtanje u hrvatsku zastavu i naglo prepoznavanje talenta od strane saveza i sponzora koji su godinama ignorirali molbe za bilokakvim sufinanciranjem.
Iako, ako govorimo o financiranju, segregacija postoji i između različitih sportova, pa je tako nogomet prvi na listi prioriteta, dok se primjerice za hokej na ledu u našoj državi pročulo tek nedavno, zahvaljujući odličnim rezultatima zagrebačkog kluba Medveščak, neravnopravnost je najočiglednija u kategorijama muškog i ženskog sporta.
Članice kluba ženskog hokeja na ledu „KHL GRIČ“ koji je osnovan 2002. tako se za svoj sportski napredak moraju pobrinuti same i o svom trošku.
Klub je osnovan uz podršku Zagrebačkog saveza hokeja na ledu koji im je odobrio treninge na klizalištu Dom sportova i Zagrebački veleseajam, ali isključivo u večernjem terminu u 23 sata, zbog čega mnoge članice ne uspijevaju redovito sudjelovati na treninzima, ali im je i vrlo teško pronaći nove članice. Ne čudi stoga da je od osnivanja kluba malo je tko imao interesa za njihove potrebe i sportske rezulate.
Iako su 2007. godine na svjetskom prvenstvu u Rumunjskoj u Diviziji IV. osvojile prvo mjesto, kao i 2013. na „IIHF ICE HOCKEY WOMEN’S WORLD CHAMPIONSHIP Div. II Group B” u Reykjaviku, zbog nedostatka financijskih sredstava i nemarnog odnosa mjerodavnih institucija članice kluba se za putovanja, opremu i financiranje stručnog vodstva redovito moraju pobrinuti same.
Kako bi prikupile sredstva potrebna za odlazak na svjetsko prvenstvo (na kojem su osvojile 1. mjesto), pet se članica kluba krajem 2013. godine fotografiralo za Inter Cars kalendar za 2014. na kojima su pozirale izazovno obučene. Nedavno je jedna od njih, Ela Filipec, na svom Facebook profilu objavila fotografiju s tog snimanja uz apel za prikupljanje donacija i sponzorstva za njihov klub, koji ponovno nema sredstva za odlazak na svjetsko prvenstvo.
Filipec ističe koliko joj je bilo neugodno uopće sudjelovati na takvom snimanju i koliko joj je bilo teško objaviti te fotografije, ne samo iz razloga što se bojala osuđivanja od strane najbližih, već i stoga što još uvijek ne može vjerovati da je to jedini način na koji su mogle pribaviti novac i privući sponzore da se nastave baviti sportom koji vole.
Djevojke prikupljaju sredstva i sponzorstva kako bi osigurale plaće za stručno vodstvo za vrijeme priprema i samog prvenstva u Bledu, te avio karte za tri djevojke koje igraju za reprezentaciju, a ne žive u Hrvatskoj. Također, potrebne su im i nove jakne i trenirke, jer trenutne datiraju još iz 2007. kada su prvi put nastupile na svjetskom prvenstvu.
Žalosti činjenica da su sportašice sponzorima zanimljive jedino kada pristanu na objektivizaciju svog tijela, zbog čega se nadamo da će ovaj apel uroditi plodom i da će djevojke uspješno prikupiti potrebna sredstva, ali i zainteresirati sponzore da konačno prepoznaju potencijal ženskog hokeja na ledu, ali i ženskog sporta uopće.
