Proučavajući nove mjere zapošljavanja za mlade u okviru Garancije za mlade, čija je primjena trebala započeti 1. srpnja ove godine, a koje su tek 18. lipnja predstavljene javnosti od strane ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića te ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, inicijativa Za rad spremne odlučila je reagirati i upozoriti na manjkavost i probleme predstavljenih mjera.
Proučavajući nove mjere zapošljavanja za mlade u okviru Garancije za mlade, čija je primjena trebala započeti 1. srpnja ove godine, a koje su tek 18. lipnja predstavljene javnosti od strane ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića te ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, inicijativa Za rad spremne odlučila je reagirati i upozoriti na manjkavost i probleme predstavljenih mjera.Prilikom osmišljavanja ovih mjera, mišljenje mladih nije uzeto u obzir, u prilog čega govori i činjenica da mjere nisu donesene u multisektorskom partnerstvu te nisu uključeni svi akteri i akterice, poput socijalnih partnera/ica i organizacija mladih.
Ove mjere dugoročno ne rješavaju problem nezaposlenosti mladih, zbog ignoriranja potrebe za sustavnom analizom koja prethodi procesu osmišljavanja i implementacije politika. Od njih će najviše profitirati poslodavci, odnosno sama država, koja u 2/3 slučajeva koristi mjeru stručnog osposobljavanja u državnim i javnim službama.
Ovakvi novi modeli zapošljavanja obeshrabruju mlade u potrazi za 'pravim' zaposlenjem, te u nepovoljan položaj dovodi mlade koji/e su već iskoristili/e mjere i koji će se ponovno naći na Zavodu za zapošljavanje jer će nova radna snaga neprestano pristizati, ali i one koji rade na ugovore na određeno jer će njihovi/e poslodavci/e ubrzo shvatiti da mogu zapošljavati radnike/ice uz minimalan trošak.
Bitno je istaknuti da se takav rasplet situacije neće dogoditi u IT sektoru, koji najčešće zapošljava muškarce, nego u javnoj i državnoj upravi, gdje najčešće rade žene. Također, za očekivati je i da će muškarci sa srednjom školom češće raditi fizičke poslove koji će im omogućiti veću zaradu, a žene sa srednjom školom će češće koristiti mjere, pa ih to opet dovodi u odnos ovisnosti. Vidljivo je da se potiče feminizacija određenih profesija, kao što su gerontodomaćice, dadilje, itd, što onemogućava razvoj ekonomske neovisnosti žena.
Mjere nisu u skladu s društveno-ekonomskim prilikama u Hrvatskoj jer naknade koje propisuju nisu dovoljne za osnovne životne potrebe. Stoga, nameće se zaključak kako ove mjere mogu koristiti samo oni/e kojima roditelji mogu financijski pomagati te imaju riješeno stambeno pitanje.
Same mjere obuhvatit će u najvećem dijelu mlade koji su nezaposleni/e do šest mjeseci, kojih je oko 40.000, a ne rješava se problem mladih kojima prijeti dugotrajna nezaposlenost ili su već dugotrajno nezaposleni/e.
Ovo su kozmetičke mjere, kojima će se 'frizirati' statistike i prividno smanjiti nezaposlenost, a dovest će do još veće socijalne nesigurnosti.
Inicijativu Za rad spremne su pokrenule sudionice projekta Mlade žene mijenjaju svijet, kojeg u Hrvatskoj provodi nevladina, feministička organizacija CESI.