Ako ste se, poput voditeljice u Dobro jutro, Hrvatska, pitale kako žene mogu ostvariti svoje snove u Hrvatskoj i dobiti dugo željeno zaposlenje, odgovor ima Marko Pavić, najnoviji u nizu ministara/ica rada i mirovinskog sustava – postanite gerontodomaćice!
Naime, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava nedavno je predstavilo program pod nazivom “Zaželi – program zapošljavanja žena” financiran u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Program “Zaželi” namijenjen je starijim i nemoćnim osobama te osobama s invaliditetom koje će uz pomoć gerontodomaćica moći obavljati svoje svakodnevne aktivnosti. Zahvaljujući ovom projektu, hvali se Ministarstvo rada, na području cijele Hrvatske planira se zaposliti oko 3000 žena koje će raditi kao gerontodomaćice.
Inače, “Zaželi” je nastavak pilot-programa javnih radova za aktivaciju žena u lokalnoj zajednici iz 2016. godine, putem kojeg je gotovo 2600 žena bilo zaposleno na 6 mjeseci (naknadno je program produžen za tri mjeseca, zahvaljujući čemu je određeni dio žena ipak uspio ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene po završetku projekta). Manji dio poslodavaca uspio je osigurati sredstva za plaće gerontodomaćica nakon što je program završio, no velik dio njih ostao je bez posla, a stariji i nemoćni građani bez podrške i pomoći u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Očigledno je da Ministarstvo rada i mirovinskog sustava upravo u projektizaciji vidi najbolji način za “promicanje integracije na tržište rada i socijalne integracije ranjivih skupina” (specifični cilj 9.i.1. Operativnog programa ULJP). Nakon što je u 2016. godini gotovo 2600 žena osposobljeno za gerontodomaćice, sada ćemo dobiti novih 3000 gerontodomaćica koje će se po završetku projekta – nakon 24 mjeseca – najvjerojatnije ponovo naći na burzi. Uz to, ako jedinice lokalne samouprave ili organizacije civilnog društva (koje su nositelji ove usluge) ne uspiju osigurati njenu (financijsku) održivost, predviđenih 12 000 starijih osoba i osoba u nepovoljnom položaju više neće primati podršku.
Ne treba posebno napominjati da je ovdje riječ o izuzetno važnoj izvaninstitucionalnoj usluzi namijenjenoj starijim i nemoćnim osobama, koje često žive same i/ili geografski izolirane, ali ona se mora odvijati kontinuirano te uz praćenje i evaluaciju. Nažalost, evaluacija pilot programa “Zaželi” zasad nije dostupna online, stoga šira javnost nema uvid u njene rezultate niti u to do koje mjere je novi program utemeljen na procjeni učinka pilot programa.
Osim što ne nudi stabilnu i dugoročnu uslugu za starije i nemoćne, ovaj program projektnim zapošljavanjem onemogućuje kontinuitet u sudjelovanju na tržištu rada, odnosno sigurnost radnog mjesta za žene koje će sudjelovati. Te žene, kako se navodi u natječaju, pripadaju teže zapošljivim i ranjivim skupinama na tržištu rada (dugotrajno nezaposlene, nisko obrazovane, starije od 50 godina, žrtve nasilja u obitelji, žene s invaliditetom, itd.), a za svoj rad za vrijeme trajanja projekta primat će minimalnu plaću.
Problematično je i što u programu mogu sudjelovati isključivo žene (jer koji bi muškarac – pa makar i onaj dugotrajno nezaposlen – zaželio postati gerontodomaćin?!). Stav vlade da je baš ovakav tip posla prikladan za žene lijepo odražava i vizualni dizajn programa: riječ “zaželi” ružičaste je boje (pri čemu se slovo “e” sastoji od ženskog lica u profilu), i vidimo suprotstavljenu pregaču i radnu odoru s porukom “Osjećaj veće vrijednosti”, iz čega možemo zaključiti da je posao domaćice (za razliku od posla gerontodomaćice) posao manje vrijednosti.
“Ministarstvo namjerava sanirati godine i godine zanemarivanja socijalnih servisa kao što su starački domovi tako što će žene ‘osposobiti’ da rade ono što rade otkad je patrijarhalnog svijeta i vijeka – da se brinu za starije i nemoćne, spremaju i kuhaju za njih, odnosno ‘poboljšaju kvalitetu života’,” komentirale su Faktivke.
Zabrinjavajuće je, dakle, što se zapošljavanje žena u Hrvatskoj potiče isključivo putem najtradicionalnijih ženskih poslova kao što su njega i skrb (sjetite se samo Bandićevih majki odgajateljica). Istovremeno, političarima i poduzetnicima-aktivistima puna su usta famoznog STEM područja, no zasad se nije pojavio nijedan program koji bi poticao uključivanje žena u STEM zanimanja niti STEM obrazovanje. Kako stoji u Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2015. godinu, hrvatsko tržište rada je i dalje spolno segregirano: od ukupno 19 područja djelatnosti, žene su izrazito ili značajno podzastupljene u 8 područja, dok su blago zastupljene u također 8 područja.
U želji da saznam kakav je među muškarcima interes za osposobljavanje za gerontodomaćina ili njegovatelja, kontaktirala sam nekoliko učilišta s upitom koliko je muškaraca sudjelovalo u njihovom programu osposobljavanja. Odgovori nisu bili iznenađujući: nekoliko učilišta odgovorilo je da nisu imali nijednog muškarca, a nekoliko ih je imalo tek 1-3 muškarca u skupinama od 40 do 50 polaznica.
Jedan od sugovornika, inače medicinski tehničar, otkrio nam je da su muškarci traženi u sektoru njege budući da je u određenim situacijama (primjerice, pri podizanju starije osobe, prenošenju drva za ogrjev i sl.) važna fizička snaga te da smatra da bi trebalo više poticati muškarce da se obrazuju u ovom području. Iz toga slijedi da nije bilo potrebe u ovom programu zapošljavanja zatvarati žene u već ionako “žensko” područje, a muškarcima onemogućiti da se osposobe za ovaj posao i daju svoj doprinos lokalnoj zajednici ukoliko to žele (a svakako znamo da u ruralnim područjima ima i puno nezaposlenih muškaraca).
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava može se pravdati da je riječ o ciljevima i prioritetima zadanim u Operativnom programu, no činjenica ostaje da se ni zapošljavanje ni socijalna integracija ne mogu oslanjati samo na europske fondove, projektni način rada i lokalne udruge koje će na sebe preuzeti pružanje socijalnih usluga – inače nam se loše piše. No, to već svi vrlo dobro znamo.
