Na posljednjem natječaju Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), Hana Jušić, Barbara Vekarić i Dana Budisavljević osvojile su sredstva za svoje prve dugometražne igrane filmove.
Neuobičajena odluka da iza svih izabranih projekata u selekciji debija stoje redateljice već je pokrenula priču o novom valu redateljica koje se bave intimističnim pričama, no ne radi se o nikakvom novom valu, nego činjenici da napokon imaju pristup novcu.
Dok Hana procvat 'ženske kinematografije' objašnjava „dobrim scenarijima“, a Barbara slučajnošću „nekad dečki, nekad cure“, Dana Budisavljević to naziva „nadoknađivanjem godina u kojima redateljice nisu imale pristup velikim budžetima“.
„U prvih dvadeset godina hrvatske samostalnosti samo su dvije žene snimile dugometražni igrani film. Nije bilo ciljane zabrane, nego jednostavno naša kultura važnih muškaraca koji rade važne filmove nije žene niti primjećivala. Tako su do prije nekoliko godina sve redateljice u Hrvatskoj bile debitantice iako ih je gotovo jednak broj kao i redatelja studirao i završavao Akademiju. One su poslije nestajale, utopile bi se u televiziju ili mijenjale profesiju”, kaže Budisavljević.
Ne gledaj mi u pijat film je Hane Jušić o slojevitom liku djevojke koja je prisiljena postati glava disfunkcionalne obitelji. Prema mišljenju umjetničkih savjetnika riječ je o „jednom od najzanimljivijih projekata posljednjih godina u Hrvatskoj“.
Aleksi Barbare Vekarić, razotkriva priču o junakinji koja utjelovljuje traženja i gubljenja generacije 'dvadeset i nešto' no na vrlo ležeran i neopterećen način. Žiri umjetničkih savjetnika pohvalio je njezino „ispreplitanje ljetnog vizualnog setupa s često razumljivim, a često i bolnim odlukama i akcijama glavne junakinje“.
Dianina lista Dane Budisavljević je igrano-dokumentarni film o Diani koja je spasila 10,000 djece iz ustaških logora, koji ukazuje „na nedovoljno poznat slučaj hrabrosti i sposobnosti pojedinke da se izdigne iznad svih strahova te djeluje za opće humano dobro“, zaključio je žiri.
„Dolazim iz svijeta dokumentarnog filma gdje je relevantna tema pola filma. Filmove radim za publiku s temama za koje pretpostavljam da bi gledatelje mogle zanimati. Stvari o kojima se ne zna ili koje su prešućene. Djeca u logorima Nezavisne Države Hrvatske za mene su velika tema, a građani Zagreba koji tu djecu spašavaju riskirajući vlastite živote prešućena priča. Pogotovo ako se radi o pravoslavnoj ili srpskoj djeci, kojih je u logorima bilo najviše i na koje je Akcija Diane Budisavljević bila ponajprije usmjerena”, pojašnjava redateljica.
Budući da se radi o kategoriji debitantskih filmova, iznosi financijskih sredstava nešto su niži te će se filmovi morati snimati u koprodukciji, što bi osim dodatnih sredstava moglo donijeti i nove ideje, ali i distribuciju filmova u zemljama partnera. [A.O.] Večernjilist/HAVC...