Zajedno za djevojke, javno-privatno partnerstvo koje se bori protiv nasilja nad djecom, a u koje je uključeno i pet UN-ovih agencija, među kojima UN Women, UNFPA i UNICEF, pokrenulo je novu kampanju Svaki sat je važan čiji je cilj podizati svijest o važnosti sprečavanja HIV infekcije i trudnoće neposredno nakon silovanja.
Neposredna i žurna skrb nakon silovanja je naročito važna jer osobe koje su preživjele silovanje imaju samo 72 sata za pokušaj sprečavanja HIV infekcije i 120 sati za primanje hitne kontracepcije. Inicijativa se bazira na pružanju odgovarajuće zdravstvene zaštite, educiranju provoditelja zakona te osvještavanju žena o dostupnosti zdravstvene zaštite i zakonske potpore.
Michele Moloney-Kristofor, voditeljica kampanje Zajedno za djevojke, na zasjedanju 60. Komisije o statusu žena istaknula je kako će partnerstvo raditi s vladama kako bi se kampanja pokrenula na nacionalnoj i lokalnoj razini te će se približavati donatorima, uključujući i privatni sektor, radi financiranja.
„Prioritet uvijek mora biti prevencija i prvenstveno bismo voljele biti u mogućnosti spriječiti silovanje. Ali, kao što znamo, to nije stvarni svijet u kojem živimo i silovanje je stvarnost za mnoge”, rekla je Moloney-Kitts navodeći da će jedna od četiri djevojke reći kako je njezino prvo seksualno iskustvo bilo prisilno, a jedna od njih tri je mlađa od 17.
„Vrlo važno je učiniti uslugu dostupnom, kao i osigurati ljudima da govore o svome iskustvu. Nadamo se da će ovaj poziv za djelovanje pomoći državama i liderima/cama zajednica u pružanju usluge tamo gdje je nema, te da će pojedinke imati dovoljno informacija o tome gdje i kako im se može pomoći da dobiju adekvatnu skrb.”
Maureen Phiri, zagovarateljica ukidanja seksualnog nasilja iz Malavija koja je i sama bila silovana kada je imala 11 godina, napad nije prijavila, a kada je napokon nekome rekla što se dogodilo, bila je ušutkana. Njezin napadač je osoba u čije je kućanstvo došla raditi kao sluškinja zbog lošeg imovinskog stanja njezine obitelji. Phiri ističe kako je ključno imati informaciju te bi i sama prijavila događaj da je znala da postoji dostupna pomoć. Uz to priznaje da je još mnogo toga potrebno napraviti u podupiranju žrtava seksualnog nasilja, rekavši i da policija vrlo često zbog mita zanemaruje prijavu.
Isaiah Owolabi, suosnivač Zdravstvene inicijative Hacey u Nigeriji, kaže kako učitelji/ce moraju biti obučeni za govorenje učenicima/ama o pristanku i „moraju osigurati da učenici/e imaju dovoljno informacija za pružanje pomoći sebi samima“. Također kaže da i policijski djelatnici moraju biti educirani i re-educirani kako bi znali postupati u slučajevima prijave napada te prikupljanju forenzičkih dokaza.
Politička stručnjakinja iz UN Women-a, Tania Farha pojašnjava kako će edukacija učiniti mnogo te da je dostupnost usluge u blizini ključna. Osim dostupnosti, Farha je istaknula problem kvalitete prikupljanja dokaza koji će biti iskoristivi u svakom sudskom procesu.
Zakoni i politike moraju biti u službi zaštite žene koja je silovana, a krajnji cilj bi trebao biti uklanjanje uzroka nasilja. [A.P.] The Guardian...
