Prema istraživanjima, u Kamenom dobu nasilje je bila uobičajena praksa među muškarcima, a iz čega naravno nisu bile izuzete niti žene. Analiza lubanja u Skandinaviji potvrdila je da u prosjeku jedna od šest lubanja iz kasnog Kamenog doba pokazuje tragove teških udaraca u glavu te da su žene i muškarci bili u podjednakom broju žrtve takvih smrtonosnih udaraca.
Prema istraživanjima, u Kamenom dobu nasilje je bila uobičajena praksa među muškarcima, a iz čega naravno nisu bile izuzete niti žene. Analiza lubanja u Skandinaviji potvrdila je da u prosjeku jedna od šest lubanja iz kasnog Kamenog doba pokazuje tragove teških udaraca u glavu te da su žene i muškarci bili u podjednakom broju žrtve takvih smrtonosnih udaraca.Linda Fibiger i njezini kolege usredotočili su se na kasno Kameno doba kada je dolazilo do promjene u društvu tijekom kojeg su lovci i skupljači postajali poljoprivrednici i uzgajivači stoke. Na temelju istraživanja masovnih grobnica u Talheimu i Eulauu u Njemačkoj, otkrilo se da su većinom muškarci umirali u nasilnim konfliktima. Pretpostavlja se da su žene bile pošteđene zbog mogućnosti rađanja.
Potom su Fibigerova i njezina ekipa skupili 478 lubanja diljem Švedske i Danske koje datiraju iz razdoblja između 3900. godine prije Krista i 1700. godine prije Krista. Razdvojili su lubanje na kojima su ozljede nastale zbog padova ili nesretnih slučajeva od onih kojima je uzrok nasilje. Broj smrtonosnih ozljeda među muškarcima i ženama gotovo je jednak.
Nije jasno zbog čega su žene bile toliko česte žrtve nasilja. Nije moguće utvrditi je li se radilo o obiteljskom nasilju jer bi za to bilo potrebno vidjeti postoje li tragovi nasilja na torzu ili rebrima, a mnogi kosturi nisu sačuvani.
Fibigerova pretpostavlja da je vjerojatniji razlog tome činjenica da se žene nisu mogle boriti jednako snažno jer nisu bile obučavane za borbu od djetinjstva, a i njihov je prioritet vjerojatno bio zaštititi djecu. [S.V.] Huffingtonpost.com...
