Poznato je da kofein pojačava lučenje adrenalina, hormona koji nas priprema za reakciju „borba ili bijeg“, što se očituje, primjerice, kao osjećaj razbuđenosti, no čini se da su najnovija istraživanja pokazala kako također pomaže u prevenciji depresije kod žena.
Ispalo je da je rizik od depresije manji za 20% kod žena koje redovno i umjereno piju kavu. Također, pokazalo se da kofein koji utječe na raspoloženje jest upravo onaj u kavi, a ne u čajevima ili sokovima i gaziranim pićima.
Jedan od autora studije i profesor epidemiologije i prehrane na Harvard School of Public Health, dr. Alberto Ascherio smatra kako je prerano zaključiti kako bi žene trebale povećati unos kofeina.
Studija koju je s kolegama izradio dr. Ascherio obuhvatila je 50 739 žena u Sjedinjenim Državama, koje na početku nisu imale nikakve simptome depresije. Studija je bila vrlo opsežna i dugotrajna, jer je konzumacija kofeina zabilježena upitnicima od 1980. pa sve do 2006. godine.
Zašto istraživati depresiju baš kod žena? Možda zato što je poznato da depresija više pogađa žene nego muškarce. Na stranici Klinike Mayo možemo naći neka „službena“ objašnjenja ovoga fenomena. Ona se uglavnom tiču onoga što žene čini „drugačijim“ od muškaraca. Dakle, djevojčice ranije ulaze u pubertet, imaju predmenstrualni sindrom, mogu ostati trudne i doživjeti postporođajnu depresiju što dovodi do – depresije.
U ovome pregledu ono „muško“ postavljeno je kao „normalno“ i u odnosu na to se neke biološke odlike žene poimaju kao različito od muškog, odnosno, neutralnoga što pak potencijalno dovodi do depresije. Naravno, činjenice koje navode stručnjaci iz klinike Mayo nisu puki ideološki konstrukt, no korisna bi bila primjena feminističke teorije i filozofije znanosti u takozvanim egzaktnim istraživanjima.
Iako nismo kompetente da ovu studiju kritiziramo iz pozicije biološke psihijatrije, samo postavljanje pitanja na koje se želi odgovoriti čini se rodno pristranim. Zaključci izvedeni iz vrlo opsežne studije upućuju na činjenicu da se radi o mainstream istraživanju koje je je vrlo vjerojatno blaženo nesvjesno svojih epistemoloških pretpostavki.
Već odavno neuroznanstvenici ili bar određena struja neuroznanstvenika „razgovoraju“ s Merleau-Pontyjem i, općenito, smatraju vrijednim i korisnim uvide fenomenologa.
Možda bi bilo korisno da oni koji se bave biološkom psihijatrijom posvete pažnju feminističkim objašnjenjima razloga depresije jer bi to, na kraju, moglu dovesti do različitoga razlučivanja „sistematskih“ i „nesistematskih“ faktora, dakle, posve drukčijeg postavljanja hipoteze u istraživanju.
Ipak, i „tvrde“ znanosti mijenjaju se kroz povijest pa bih tako, da potkrijepim svoje stajalište uputila bar na sažetak istraživanja o depresiji u žena i promjenama paradigme u psihijatriji, a koje se koristi uvidima Elaine Showalter. I da, nadajmo se dijalogu u budućim opsežnim i skupim studijama. NYTimes… [I.T.]
