Povećanje dobne granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina neće značiti i više mirovine. Štoviše, zbog većeg broja onih koji zbog zdravlja i uvjeta rada neće moći raditi do 67, vjerojatno ćemo imati sve više prijevremenih umirovljenika, smatra autorica članka Marijana Matković.
Povećanje dobne granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina neće značiti i više mirovine. Štoviše, zbog većeg broja onih koji zbog zdravlja i uvjeta rada neće moći raditi do 67, vjerojatno ćemo imati sve više prijevremenih umirovljenika, smatra autorica članka Marijana Matković.Kako se te mirovine unatoč visokom stažu umanjuju (trenutno do 20,4 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu), to znači još niže mirovine, odnosno, još više siromašnih umirovljenika, upozoravaju u sindikatima nakon nedavne najave kako će Hrvatska morati usvojiti preporuku MMF-a o povećanju dobne granice za umirovljenje, koju je do sada prihvatilo 14 europskih zemalja.
Da je to mogući scenarij potvrđuju i podaci. Naime, još 2002. u mirovinu se u prosjeku išlo sa 57 godina i 28 godina staža (starosni umirovljenici sa 59 godina i 31 godinu staža), a 2012. u mirovinu smo odlazili sa 62 godine i dva mjeseca te 29,5 godina staža (starosni umirovljenici sa 64 godine i 32,5 godine staža).
Ukratko, prosječan umirovljenik 2002. imao je 67 godina, a mirovina se u prosjeku koristila 15 godina. S druge strane, 2012. godine prosječna dob umirovljenika je 71 godina, dok se razdoblje korištenja mirovine povećalo na – 19 godina. Procjene stručnjaka idu za time da je razlog tome veći broj prijevremenih umirovljenika, koji su koristili mogućnost ranijeg odlaska u mirovinu tijekom prijelaznog razdoblja, kako ne bi morali značajno produljiti radni vijek, a takva reakcija zasigurno se može očekivati i u slučaju povećanja dobne granice sa 65 na 67 godina!
Ministar rada i mirovinskog sustava, Mirando Mrsić, na nedavnoj konferenciji za novinare kazao je kako se dobna granica neće podizati prije 2020. godine, odnosno, da bi prijelazno razdoblje tijekom kojeg bi se ona podizala trebalo biti između 2020. i 2030. godine, što znači da su na „meti“ generacije rođene između 1960. i 1970. godine.
Kao jedan od ključnih razloga navodi procjene da ćemo se u to vrijeme suočiti i s nedostatkom radne snage. Točnije, s time da neće biti dovoljno radnika koji uplaćuju doprinose iz kojih se isplaćuju mirovine iz sustava generacijske solidarnosti, čime bi isplata mirovina iz tog sustava mogla doći u pitanje. Procjene stručnjaka kažu da bi, ne promijeni li se taj odnos, mirovine između 2040. i 2050. godine mogle biti na razini 22 posto prosječne plaće, odnosno, upola manje od današnjih 40 posto od plaće.
Trenutno, na jednog umirovljenika dolazi 1,17 zaposleni i to je neodrživa situacija, tvrdi i Predrag Bejaković, sa Instituta za javne financije koji se također slaže s time da ćemo na takav trend moći odgovoriti samo na dva načina: povećanjem dobne granice za mirovinu, ali i uvozom radne snage, jer će Hrvatskoj uskoro nedostajati stanovnici u radno sposobnoj dobi, o čemu se još uvijek premalo govori.
No, povećanje dobne granice, kaže, ne može biti odgovor za male mirovine. „Na to možemo utjecati jedino povećanim izdvajanjima u prvom i drugom stupu, s jedne strane na strani doprinosa, a s druge povećanjem svijesti da za buduću mirovinu moramo dodatno izdvajati i sami“, kaže.
Više o povećanju granica za umirovljenje i utjecaj takvog pothvata na mirovine možete pročitati na Profitiraj.hr.
