'Ponovo rođena' S. Sontag i 'Spirale' S. Sagaste

Da promocije knjiga mogu biti itekako zabavne u rangu cjelovečernjeg hapeninga potvrđuju dva nesvakidašnja eventa koja su se održala prošli utorak u Zagrebu. Predstavljanja dnevničkih zapisa Susan Sontag i nove zbirke poezije Sanje Sagaste začinjene su zanimljivim diskusijama i glazbenim nastupima.

U Booksi je udruga Domino predstavila prvi od najavljenog ciklusa od tri toma dnevničkih zapisa Susan Sontag „Ponovno rođena – dnevnici i bilješke“ koji obuhvaća razdoblje od 1947. do 1963. godine. Što se izdavačkog dijela aktivnosti udruge Domino tiče, ove godine mogu se očekivati i zbirka eseja „Istovremeno“ iste autorice te „Povijest seksualnosti“ Michela Foucaulta.

O knjizi „Ponovno rođena”, kontekstu u kojem je nastala kao i njenom trenutnom dosegu govorila je Branka Galić, pročelnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem drži nekoliko kolegija na temu roda, obitelji i feminizma.

Emocionalni odnosi i društvene institucije, poglavito braka, te heteronormativnost, postavljena kao poželjan model tadašnjeg američkog društva gledano kroz vizuru mlade žene - glavne su okosnice prvog toma dnevničkih zapisa Susan Sontag. Mlada Susan nalazi se u procjepu strasti i uma, intelektualno u sukobu s konvencionalnim odnosima u američkom konzervativnom društvu balansira na rubu društvenih okvira koji ju tjeraju da prihvati konvencije no intimno i u dubini svog bića ne može se zadovoljiti heteroseksualnom normom. Galić ističe kako je upravo razdor intelektualnog i emocionalnog ključan, budući da iz njega proizlazi oslikavanje odnosa jedinke kao identiteta suprotstavljenog društvenoj zajednici. U tom individualističkom pristupu leži i suvremenost ovog izdanja, dodaje Galić, jer su se društvene okolnosti u većoj mjeri možda promijenile na planu legislative no nipošto ne i u praksi.

Ovo je predstavljanje knjige i diskusiju na temu feminizma, današnjih društvenih okolnosti i dosega promišljanja Susan Sontag zaslađeno nastupom mladog all girl benda Punčke.

Nešto kasnije u Zagrebačkom plesnom centru Sanja Sagasta predstavila je novu zbirku poezije „Spirale“ u izdanju Algoritma.

Razgovoru Sanje Sagaste, Miloša Đurđevića i Krune Lokotara koji je moderirala Mima Simić prethodlile su interpretacije Sanjinih pjesama Perice Martinović praćene izvedbama Le Zbora i Stanislava Kovačića na violončelu što je izmamilo pljesak prepunog gledališta. Performativnost poezije načas je podsjetila na vrijeme stare Grčke a ujedno i referirala na jedan od ključeva za čitanje nove Sanjine zbirke u kojoj se spajaju antički, kršćanski i suvremeni motivi.

Autorica je zbirku napisala tijekom jednog mjeseca, s time da je prvo stvorila konstrukciju odnoso okvir s vlastitom pričom, a ta je put ka samospoznaji. Svojevrsna je to potraga za bogom dvije žene na danteovskom putovanju paklom, čistilištem i rajem. Iako je putovanje ironično jer se do samog boga ne može stići, potraga potakuta žudnjom možda je i samoj sebi svrha a utjelovljuje ju motiv spirale kao vječnog kretanja kroz život, seks i smrt budući da je stajanje u mjestu najgore moguće stanje.

„Spirale” su Sanjina treća zbirka poezije nakon „Igri ljubavi i ponosa” iz 1998.  te „Sapfinog ogledala” 2005. Unatoč tomu što poeziju smatra idealnim i kraljevskim rodom među književnom formama, autoričin je sljedeći projekt okušavanje u prozi kratkog formata koji će se temeljiti na istinitim pričama iz „vrapčanske ludare”.

U iščekivanju daljnjeg punjenja polica knjižara i knjižnica s oznakom LGBTIQ literatura što domaćih, a što stranih autorica i autora možemo samo pozdraviti nastojanja nakladnika da, s jedne strane krpaju praznine i zaostatke za ostatkom zapada u prevođenju ključnih djela, ili da, s druge, izdaju nova djela domaćih LGBTIQ književnica i književnika. [T.J.]