U vremenu krize, žene su proaktivnije od muškaraca, žele učiti od drugih te više od muških kolega brinu o međuljudskim odnosima. Ta činjenica je posebno važna ako se žena nalazi na voditeljskoj poziciji u tvrtki, jer mora imati vještine upravljanja ljudskim potencijalima.
Specifično ponašanje žena u poslovanju često pripisujemo stereotipovima, no žene se uglavnom bolje nose s emocijama, kvalitetnije i jasnije komuniciraju više se izražavajući neverbalno te imaju veću sposobnost sagledavanja cjeline, ili veće slike.
| https://www.youtube.com/watch?v=7-V__8_Md48 |
Percipirajući informacije iz okoline, ženski mozak stvara veze kako bi kreirao sliku cjeline, dok muški mozak češće slaže informacije logično, linearno i fokusirano. Žene su empatične po prirodi, odnosno, urođeno im je da se poistovjećuju s drugima i za to im ne treba dodatni napor.
Bez obzira na proaktivnost i usmjerenost na timski rad, moramo uzeti u obzir da žene, kao i muškarci, imaju i neke osobine koje ne utječu dobro na poslovne rezultate. Žene imaju kod koji ih tjera da se trude da svi budu zadovoljni pa često griješe u sagledavanju stupnja zadovoljstva svih strana. Zadovoljstvo članova tima je, naravno, jako važno, ali ne može biti i primarno u definiranju dugoročnih poslovnih ciljeva.
Zanimljivo je pratiti napredak uloge žene u društvu. Od 1981. do 2001. godine broj poduzetnica u Kanadi se povećao čak za 208 posto. Na Zapadu su žene zanimljiva ciljna skupina marketinških stručnjaka pa se sve češće analizira njihovo ponašanje i navike pri kupnji. Žene donose oko 80% svih odluka o kupovini. Tradicionalno su obavljale kupovinu proizvoda široke potrošnje, no, sve većim zapošljavanjem dolazi do promjena te najnovija američka istraživanja govore da žene u više od 60% slučajeva donose odluku o kupnji informatičke opreme, u oko 60% slučajeva utječu na kupovinu marke automobila te su vlasnice oko 90% novootvorenih bankovnih računa.
| https://www.youtube.com/watch?v=Bkw_parYxDE |
Istovremeno, možemo primijetiti da tradicionalne zemlje imaju vrlo mali broj visokopozicioniranih žena, kako u privatnom sektoru, tako i u državnoj upravi. Unatoč nekim pozitivnim pomacima, još uvijek je vidljiva diskriminacija po spolu, ali i po dobi. Žene uglavnom dolaze do razine srednjeg menadžmenta.
Ipak, žene se sve češće odlučuju ulagati u svoje obrazovanje i brusiti znanja i vještine, bez obzira na brojne obveze u privatnom i poslovnom životu.
U vremenu krize, žene su proaktivnije od muškaraca, žele učiti od drugih te više od muških kolega brinu o međuljudskim odnosima. Ta činjenica je posebno važna ako se žena nalazi na voditeljskoj poziciji u tvrtki, jer mora imati vještine upravljanja ljudskim potencijalima.